U ovom seminarskom radu pokušat ču da objasnim veze između antropocentrizma i ekologije. Objasnit cu pojam antropocentrizma i ekologije te način na koji jedan utiče na drugog.
Objasnit ču također i pojmove kao što su biocentrizam gdje cu napraviti razliku između njega i antropocentrizma. Također ču objasniti filozofiju i etiku okoliša i njihove poglede, kao i eko teologije te religijski pogled na antropocentrizam sa stajalista krščanstva, islama i judaizma.
Antropocentrizam
Antropocentrizam je uvjerenje da su ljudska bica centralna ili najznacajnija vrsta na planetu ( u smislu da imaju moralni status ili vrijednost vecu nego druge zivotinje, ili procjenu stvarnosti kroz iskljucivo ljudsku perspektivu.
Antropocentrizam stavlja ljude u centar univerzuma te smatra da ljudska rasa mora uvijek da bude svoja primarna briga.
Postalo je uobičajeno u zapadnoj tradiciji uzeti u obzir samo ljudsku vrstu kada se govori o etici ekološke situacije. Stoga sve sto postoji bi trebalo biti procjenjeno koliko je korisno za ljudsku vrstu, sto potiče nadmoć vrste.
Ta atavistička tendencija završava oblikujuči zapadnjačku kulturu i promoviše je još od drevnih Grka. Kao i mnogi drugi filozofi, Protagora je smatrao da je „čovjek mjera svega“, da su ljudi potekli od Bogova , a ne od životinja te da je Zemlja u centru svemira.
U prkos svemu antropocentristički pogled na univerzum se nastavio kroz Renesansu i kroz sve tehnološke napretke koji su slijedili. U sadašnjosti, u prkos svim naučnim dokazima kojima se lako moze pristupiti preko interneta, večina ljudi i dalje je antropocentrična.
Oni misle da samo ljudi imaju dušu, zagrobni život, jezik, moral, prava vrijednosti itd. Nakon stolječa atomističkih izučavanja mi i dalje vjerujemo da nismo dio prirodnog svijeta
Termin se moze koristiti naizmjenicno sa humanocentrizmom, a neki koncept gledaju kao ljudsku nadmoc ili ljudsku izuzetnost. Antropocentrizam se smatra duboko ukornjenjen u mnoge ljudske moderne kulture. To je glavni koncept u polju etike okoliša i filozofije okolisa, gdje se cesto smatra glavnim uzrokom problema kreiranih od strane ljudi u interakciji sa okolišom.
Biocentrizam
Biocentrizam u političkom i ekološkom smislu, je etički stav koji se proteže na inherentnu vrijednost svim živim bičima. U kontrastu je sa antropocentrizmom koji se centrira na vrijednost ljudi. Zagovornici biocentrizma često promovišu očuvanje bioraznolikosti, prava životinja i zaštitu okoline.
Etika biocentrizma poziva na ponovno razmišljanje o vezi između ljudi i prirode. Navodi da priroda ne postoji isključivo za korištenje od strane čovjeka, več da je čovjek vrsta kao i mnoge druge, i da smo zbog toga i mi dio ekosistema, i da sve nase akcije mogu da imaju negativan efekat na živi svijet oko nas pa samim time i na nas.
Biocentristi vjeruju da sve vrste imaju svoju vrijednosti, te da ljudi nisu superiorni prema drugim vrstama u moralnom ili etičnom smislu.
Četiri stuba biocentrizma su:
- Ljudi i sve ostale vrste su članovi Zemljine zajednice - Sve vrste su dio sistema međuzavisnosti - Svi živi organizmi traže svoje „dobro“ na njihov nacin - Ljudska bića nisu superiorna u odnosnu na druga živa bića
Kritičari biocentrizma su zabrinuti da je biocentrisam ustvari anti-ljudska paradigma i da neče oklijevati žrtvovati ljude za veće dobro.
Filozofija okoliša
Antropocentrizam, također poznat kao homocentrizam ili ljudska premoć je postavljeno od strane nekih ekologa kao temeljni razlog zasto covjecanstvo dominira i vidi potrebu za „razvoj“ vecine Zemlje..
Antropocentrizam neki vide kao centralni problematski koncept u filozofiji okoliša, gdje se koristi kako bi se privukla pažnja sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnjackim stavovima prema ne-ljudskom svijetu.
Filozofija okoliša je grana filozofije koja se bavi prirodom okoliša i ljudskim mjestom u njoj. Postavlja krucijalna pitanja o ljudskim odnosima sa okolišem. Filozofija okolipa uključuje etiku okoliša, estetiku okoliša, ekofeminizam, teologiju okoliša.
Neke od glavnih područja interesa za filozofe okoliša su:
- Definirati okoliš i prirodu - Kako vrednovati okoliš - Moralni status životinja i biljaka - Ugrožene vrste - Čovjekova sredina i duboka ekologija - Estetska vrijenost prirode - Restauracija prirode - Razmatranje o budućim generacijama[1]
Etika okoliša
Etika okoliša je dio filozofije okoliša koja razmatra proširenje tradicionalnih granica etike uključujuči i ne-ljudski svijet sa ljudskim svijetom
Etika okolisa djeluje ne veliki raspon disciplina ukljucujuci : zakon o okolišu, sociologiju okoliša, ekoteologiju, ekološku ekonomiju, ekologiju te geografiju okoliša.
Postoje mnoge etične odluke koje su ljudi donijeli iz poštovanja prema prirodi:
- Da li bi trebali nastaviti sječu šuma za ljudsku upotrebu? - Da li bi trebali da nastavimo propagirati našu vrstu i život? - Da li bi trebali nastaviti praviti automobile sa fosilnim gorivom? - Koje obaveze o okolišu trebamo da bi očuvali buduće generacije - Da li je uredu da ljudi svjesno rade na istrebljenju nekih vrsta radi pogodnosti po čovječanstvo? - Kako bi smo trebali da najbolje koristimo i ocuvamo okoliš i da proširimo život?
Ekoteologija
Ekoteologija je forma konstruktivne teologije koja se fokusira na uzajamne veze između religije i prirode, posebno u svjetlu pitanja okoliša. Istražuje interakciju između ekoloških vrijednosti, održivosti, i ljudske dominacije nad prirodom.
Ekoteolozi ne istražuju samo vezu između religije i prirode u uvjetima degradacije prirode, vec također istražuju upravljanje ekosistemima generalno.
Krščanstvo
Krščanstvo kroz historiju pokazuje brigu za prirodu i prirodni svijet. U isto vrijeme ekologija i briga za okoliš dolazi u sukob sa antrocentrističkim vrijednostima poput bilbijskog spominjanja ljudske dominacije nad zemljom ( Knjiga Postanka 1:28)[2]
Islam
U islamu priroda i okoliš se smatraju svetim. Vjeruje se da Bog nije stvorio prirodu i okoliš zbog ničega, več kao odraz istine. Ljudi moraju očuvati prirodu i cuvati je. Mnoga poglavlja u Kur'an- u odnose se na ljepotu prirode, kao i uputstva i važnost iste.. Čovjek je „predstavnik“
Boga na planeti i ako ne moze da ocuva prirodu ne smije je ni uništavati.
Judaizam
U judaizmu prirodni svijet igra centralnu ulogu u židovskom zakonu, literaturi te liturgijskim i drugim praksama. Mnogi židovski učenjaci smatraju da cetralno vjeravanje u judaizmu je da čovjek treba da čuva planetu onakvu kakvu ju je dobio od Boga, koji je vječan i stvarni „vlasnik“ planete, i zbog toga ljudi bi trebali da izbjegavaju zagađenje da bi je sačuvali za buduće generacije
Ekologija
Ekologija je nauka o interakciji između organizama i njihove sredine, kao i interakcije koju organizmi imaju između sebe i sredine. Interesne sfere ekologa uključuju raznolikost, distribuciju, biomasu, populaciju organizama, kao i njihovo „natjecanje“ jednih protiv drugiih u ekosistemu.
Ekosistemi se sastoje od dinamički interaktivnih dijelova koje ukljucuje organiizme, zajednice koje stvaraje, kao i nežive komponente njihove sredine.
Ekologija je interdisiplinarna znanost koja ukljucuje biologiju i nauke o planeti Zemlji.
Moderna ekologija se transformisala u nauku u kasnom 19. stolječu, te su koncepti evolucije i adaptacije, te prirodna selekcija postali kameni temeljci moderne ekološke teorije.
Ekologija je vezane za evolucionarnu biologiju, genetiku te etnologiju.
Ekolozi pokušavaju da objasne :
- Životne procese, interakcije i adaptacije
- Kretanje materijala i energije kroz zajednice
- Sukcesionalni razvoj ekosistema
- Obilje i distribucija oranizama i bioraznolikost u kontekstu okoliša
Ekologija se dijeli na četiri kategorije :
Fiziološka ekologija: se bavi odgovorom jedne vrste na uvjete okoline kao što je temperatura ili svjetlost
Populaciona ekologija: fokusira se na obilje i distribuciju neke vrste, i faktore koji utiču na tu distribuciju
Ekologija zajednice : bavi se brojem vrsta nađenih na određenom lokaciji i njihove interakcije
Ekologija ekosistema: bavi se strukturom i funkcijom paletom mikroba, biljaka i životinja i njihovom abiotičkom okolinom, te kako se vrši interakcije sa djelovima ekosistema da bi se generirao cjelokupni ekosistem.
Ekologija bi trebala a bude više od i principa koji se mogu naučiti, več više da bude pogled na svijet, odnosno da se stavi naglasak na to kako se djeliči uklapaju, kako utiču jedni na druge.
Zaključak
Radeči ovaj seminarski rad, postavljala sam sama sebi neka pitanja. Da li su ljudi stvarni vlasnici planete? Da li ljudi stvarno imaju pravo da upravljaju planetom kako žele? Šta nam daj za pravo da upravljamo planetom? Razum? Razvijena svijest?
Ne bi li neka druga vrsta da je dostigla nivo svjesti ljudi radila isto?
Sa religijskog stajališta Bog je vlasnik planete, ali opet Bog je taj koji nam je dao svjest i razum. A mi tu svjest i razum koristimo na tako užasne načine. Uništavajuči nešto što jednostavno nije naše. Ego ljudske vrste je toliko veliki da svim drugim vrstama uskračuje osnovno pravo, pravo na život.
Mislimo da možemo da kontrolišemo prirodu, a priroda nam je toliko puta pokazala da je ona ta koja konce drži u svojim rukama, ali mi i dalje vjerujemo da kontrolišemo sve. Ljudi su jedina vrsta na planeti koja svjesno radi na vlastitom uništenju, jedina vrsta koja masovno i svjesno istrebljuje pripadnike vlastite vrste, pa opet mislimo da imamo apsolutno pravo na resurse.
Planeta nije naša ona je samo posuđena od nasih potomaka.
Literatura
1. Belshaw, Christopher (2001) Filozofija okoliša. Chesham: Acumen
2. Biblija, Knjiga Postanka (1:28)
3. lumwood, V. 1996. Androcentrizam and Anthrocentrizam: Paralele i Politika. Etika i Okoliš
-----------------------
[1] Belshaw, Christopher (2001) Filozofija okoliša. Chesham: Acumen
[2] Biblija, Knjiga Postanka (1:28)
