U antičkoj Grčkoj sport je imao veoma važnu ulogu u kulturnom i duhovnom životu.
U čast pobjednicima podizani su kipovi kao izraz slave i časti , ne samo pobjedniku već i čitavom polisu , ali i kao zavjetni dar božanstvu. Uskoro izrađivanje kipova prestaje biti rezervirano samo za pobjednike već se izrađuju kipovi atleta u različitim fazama natjecanja te se postavljaju i u gradovima na vježbalištima ( gymnasion). Atleti su vježbali i natjecali se goli ( gymnos-gol) pa su prije svakog izlaska na samo borilište obavljali ritual uljenja tijela i posipanja prahom ili sitnim pijeskom radi zadržavanja vlažnosti i zaštite od sunca. Nakon natjecanja ili vježbanja strugaljkama bi skidali slojeve ulja, pijeska i znoja te taj postupak izvan samog borilišta uskoro postaje jedan od omiljenih prikaza atleta u antičkoj umjetnosti.
Ime, pronalazak i analiza apoksiomena
Riječ apoksiomen dolazi od riječi „apoxysesis“, što označava postupak struganja tijela. Za kip nađen u Jadranu to je pogrešan naziv jer se mladić ne struže. Prema tomu, nedvojbeno je da naš kip ne obavlja istu radnju kao i apoksiomen. Kako ni jedan od ukupno osam očuvanih replika kipa nije očuvao instrumente koji su nedvojbeno bili u rukama, dolazilo se do krivih restauriranja (na primjer kipu iz Uffizzija u desnu ruku je stavljen vrč koji podržava lijevom). U razrješenju karaktera radnje pomogao je ipak mramorni kipić iz Bostona (vis. 0,71 m) koji u desnoj šaci jasno drži jasno prepoznatljivi rukohvat strigila, dok se njegov list nije sačuvao. Srtigil je naziv za strugaljku kojom bi atlete skidali slojeve ulja, pijeska i znoja. Stoga ispravan naziv za ovaj kip, i sve ostale replike, bio bi Čistač srtigila no pošto je ime apoksiomen uvriježeno u struci, koristit ćemo ga i u ovom radu. Kip apoksiomena ( Čistaća strigila) pronašao je belgijski ronilac i fotograf Rene Wouters na dubini od 45 m u podmorju Vele Orjule, otočića jugoistočno od otoka Lošinja . Naime u 1. st. prije Krista Jadranom je plovio važni krak istočnog puta prema sjeveru italije te je vjerojatno da je rimski brod sa apoksiomenom plovio prema nekom od velikih gradova Akvileji, Ravenni ili Puli. Čini se prihvatljivim da je teret broda bio namijenjen raskošnoj ranokršćanskoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu . Brončani kipovi su rijetko završavali u moru i od brojnih takvih kipova samo su dva otkrivena u hrvatskom dijelu Jadrana (konjanički kip Augusta i fragment glave Komoda ) dok je u podmorju istočnog Jadrana pronađeno nešto mramornih kipova.
Na lokalitetu nema tragova ostataka broda te se pretpostavlja da je kip bio teret rimskog broda koji je pao pri pucanju užadi sidra ili je izbačen da bi se olakšao brod. Detaljno istraživanje lokaliteta rezultiralo je pronalaskom fragmenata brončane baze kipa, jedne od dviju olovnih prečki antičkih sidara, te ostacima još triju amfora uz dvije gotovo cjelovite.
Sam kip je za 20-25% bio veći od prosječne visine, koja je u antičko doba bila znatno manja od današnje. Visina kipa iznosi 192 cm i upravo ta monumentalnost naglašava njegovu važnost. Glavna tjelesna obilježja kipa su potpuna nagost, snažna tjelesna konstitucija profilirana muskulatura,kovrčava kosa,realnost prikaza cjeline i svih pojedinosti. Atleta je prikazan u kontrapostu, a težište tijela počiva na desnoj, potpuno pruženoj nozi, dok se težina prenosi na petu. Hrvatski apoksiomen je dakle prikaz atlete nakon natjecanja u procesu čišćenja tijela i odmora. Zbog nedostatka atributa koji određuju sportsku disciplinu ( disk ili koplje), za odgonetavanje discipline preostaje analizirati tijelo i muskulaturu. Odmah se zapaža da su noge mladića prilično vitke i da nemaju izrazito snažne mišiće. Gornji dio tijela je, naprotiv, bio iznimno snažan. Može se ustvrditi da mladić ima široka i snažna ramena i leđa. Sve te karakteristike upućuju da je riječ o prikazu hrvača. Samo jedan dio tijela nije u skladu s hrvačkom muskulaturom, a to je elegantni i dosta tanki vrat koji je borcima bio također snažan da bi bio otporan na protivnikove zahvate. Restauracija i istraživanja Kip je očuvan u cijelosti, nedostajao je jedino mali prst lijeve ruke, a najveće oštećenje nalazilo se na stražnjoj strani desne natkoljenice. Također cijela površina kipa bila je prekrivena debelim slojem produkata korozije i organogenog vapnenca. Nakon bilježenja zatečenog stanja kipa započinje se sa konzervatorsko restauracijskim radovima i istraživanjima. Nakon prvog zahvata desalinizacije uslijedilo je isključivo mehaničko uklanjanje inkustracije koje je trajalo približno tri godine. U svrhu kozervatorskih i restauracijskih zahvata izgrađena je šesterokutna kavezna kostrukcija koja omogućuje pristup svakom dijelu kipa. Očni umetci od staklene paste nisu pronađeni, pa su oči obrađene kao i pramenovi mokre i zamašćene kose, te usne i bradavice na prsima koje su izrađene od crvenkastog bakrenog lima. No unatoč svim zahvatima kip danas ne bi mogao stajati da u njega nije ugrađena posebna potporna konstrukcija koja preuzima svu težinu kipa i prenosi je na dvadesetak mjesta- na ramena, torzo i td.
U unutrašnjosti kipa nakon vađenja iz mora pronađene su veće količine organskog materijala. Daljnje analize pokazale su da se radi o grančicama, listovima lovora, ostacima sjemenki i kukaca te koštice masline i trešnje smokve na kojima su bili vidljivi tragovi zuba sitnog glodavca. Te rezultate potvrđuje i nalaz cijelog gnijezda glodavca u podlaktici lijeve ruke prilikom restauracije. Analizom izotopa ugljika C14 procijenjena je datacija koštice breskve iz vremena oko 20. g . pr. Krista, komad drveta datiran je u vrijeme oko 50. g. poslije Krista, a komadić pougljenog drveta oko 110. g. poslije Krista. Time je posredno određen period aktivnosti glodavca, koji se odvijao nakon izvedbe kipa, a prije no što je kip ukrcan na brod. Porijeklo determiniranih vrsta poput maslina, lovora, hrasta crnike vezano je uz zonu mediteranskog vazdazelenog raslinja koja u Grčkoj obuhvaća otoke, obalno područje i dio niske unutrašnjosti ,te se pretpostavlja da je na tom području bio i kip te da su ga sitni glodavci nastanili kroz rupu na stopalu lijeve noge i kroz oštećenje na desnoj nozi, ukoliko je tada već postojalo. Tehnika izrade Kip je izrađen u tehnici izgubljenog voska koja je poznata u antičkoj Grčkoj. Za tu tehniku potrebno je najprije izraditi model od gipsa, drveta, gline, na koji se nanese želatinska smjesa, nalik na gumu, te se zalije gipsom. Zatim se odvoji naneseni gips na gumi i on predstavlja negativ skulpture. Kalupi se zatim sa unutrašnje strane oblažu voskom te se postavljaju cjevčice za bolji protok bronce i ispuh plinova. Dijelovi se spoje i ispune smjesom gipsa, šamotnog pijeska i mljevene cigle. Negativ se zatim otkloni i nastaje voštani pozitiv. On se nadalje cizelira, očisti i retušira. Zatim se na voštani model ponovno nabacuje smjesa gipsa, šamotnog pijeska i mljevene cigle i tada se kalup grije da se vosak otopi, po čemu je i tehnika dobila ime: tehnika izgubljenog voska. Nakon toga tekuća se bronca ulijeva na mjesto voska. Nakon hlađenja odvajaju se vanjski i unutarnji kamen te slijedi cizeliranje i čišćenje brončane statue i nakraju patiranje. Jadranski apoksiomen je sastavljen od sedam dijelova, a pri lijevanju desne noge došlo do pogreške. Zbog tih pogrešaka kip je kaširan zakrpama što upućuje na veliku vrijednost kipa i da se takav skup popravak isplatio.
Datacija
Na temelju analize udjela olova (Rimljani stavljaju olovo u broncu a Grci ne) kip je datiran cca 360. do 280. prije Krista što bi značilo da je arhetip svrstan u kasnoklasično ili u ranohelenističko doba. Kip pokazuje neke karakteristike ranijega razdoblja ili se oslanja na tradiciju, a isto tako donosi i nove elemente. Ikonografske i stilske karakteristike počivaju na Polikletovoj baštini (snaga muskulature, proporcije tijela i glave te balans masa). Visina glave je oko 30 cm, što bi značilo da tvori približno šesti dio tijela, što upućuje na kanon V. st. prije Kr. Naprotiv, zavijeni oblik tijela, odmaknute ruke, vitke noge i ikonografija upućivale bi više na kipare IV. st., Lizipa i njegove epigone. Prema Pliniju, Lizip je znatno doprinio napretku skulpturalne umjetnosti smanjujući glavu i nudeći izduženije proporcije, tako da njegovi kipovi izgledaju vitkiji. Odnos glave i tijela Lizipovih kipova je oko 1:7. Još jedan dobar pokazatelj vremena nastanka je kosa. Polikletovi kipovi imaju frizure redovno razdijeljene na sredini čela. Pramenovi su međusobno razdvajani i grafički bogati, ali nisu plastični i visoki kao na kasnijim kipovima, nego su "jednokatni". Tek kasnije se način friziranja pramenova mijenja, što svjedoče glave kipova Skopasa, Lizipa, nešto manje i Praksitela, te njihovih sljedbenika - to znači od IV. st. pa nadalje. Pramenovi glava su od tada neuredno kovrčavi, međusobno razdvojeni, i razmjerno kratki, a često i "dvokatni". Te su frizure srodne našem tipu skulpture, te se stoga može zaključiti da je Čistač strigila umjetničko djelo izrađeno po Polikletovu kanonu, ali s karakteristikama IV. st. prije Kr. pa bi logičnija bila predlizipska datacija s dodatkom nekih vlastitih ( umjetnikovih) rješenja.
Zaključak
Osam do sada poznatih replika nedvojbeno svjedoči da je Čistač strigila bio vrlo poznati grčki original. Antičko tržište umjetninama očito je bilo jako zainteresirano za njegove kopije. Među kopijama ima čak tri velike bronce: Efez-Beč (Kunsthistorisches Museum), glava Forth-Worth (Kimbell Museum, nekad u Veneciji) i Orjule. Poznata su također tri velika mramorna kipa iz Rima (danas u Uffizzi, Rim, zbirka Torlonia i glava po svoj prilici iz Rima, danas u Ermitage u St. Petersburgu). Još ima i jedna velika, ali fragmentirana bazaltna statua (Castel Gandolfo) te jedan manji mramorni kip (Boston). Bronce su slične uz neznatne razlike, stoga može se zaključiti da izvrsna očuvanost jadranskog apoksiomena čini jednim od najboljih primjeraka ovoga tipa.
Dodatci
Slika br. 2 Apoksiomen na nalazištu
Slika br. 3. Strigil Slika br. 1. Apoksiomen danas
Slika br. 4 Konzervatorsko-restauratorski radovi: glava
Slika br. 5 Konzervatorsko-restauratorski radovi: tijelo
Literatura
Karniš, Iskra. 2008. Hrvatski Apoksiomen = The Croatian Apoxyomenos : u povodu izložbe u organizaciji Ministarstva kulture RH. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Cambi, Nenad. 2006. Brončani kip čistača strigila iz mora kod otočića Vele Orjule blizu Lošinja. Archaeologica Adriatica, Vol. 1 No. 1, 2007. http://hrcak.srce.hr/file/44910 ( pristup 26.10.2011)
Karniš, Iskra. 2004. Antički brončani kip mladog atlete iz podmorja otoka Lošinja, Kvartal, 1-2, 2004.
http://www.hart.hr/uploads/documents/644.pdf ( pristup 27.10.2011)
Najme u 1. St. prije Krista jadranom je plovio važni krak istočnog puta prema sjeveru italije te je vjerojatno da je rimski brod sa apoksiomenom plovio prema nekom od velikih gradova Akvileji, Ravenni ili Puli. Čini se prihvatljivim da je teret broda bio namijenjen raskošnoj ranocarskoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu
