Analiza i Dizajn Informacionih Sistema

UDG, Podgorica
2010-04-25
Fakultet za informacione sisteme i tehnologije

dr Biljana Stamatović, Pero Bogojevic Mirko Mijušković

U globalizvanoj današnjici računari postaju bitan segment naših života i malo ko može zamisliti život bez računara. Gdje god da krenemo nailazimo na računare (banke, autobuske stanice, biblioteke, univerzitete, bioskope itd). Budući da se ti isti računari koriste na svakom polju, za nas važno pitanje predstavlja izgradnja i razumijevanje kompjuterizovanih sistema na efikasan način. Izgradnja takvih sistema nije lak proces, i zahtjeva određeno znanje i određene sposobnosti koje prate proceduru izrade bilo kog informacionog sistema.
Svako ko je dio sve veće industrije informacionih tehnologija mora da teži shvatanju procesa razvoja informacionih sistema, jer su oni od velikog značaja. To je jedan od razloga što je studentima skrenuta pažnja na značaj Analize i Dizajna Informacionih Sistema.
Analiza, dizajn i razvoj informacionih sistema zahtjeva odgovore na nekoliko osnovnih pitanja. * Šta je sistem ? * Koje elemente sadrži taj sistem ? * Kakva je uloga sistema u Organizaciji korisnika ? * Šta je cilj tog sistema ?
Na ova temeljna pitanja je često teško odgovoriti. Ukoliko ne znamo da opišemo sistem, veliki izazov je pred nama. Šta je sistem ?
Primjeri sistema: * Solarni sistem * Strujni sistem * Transportni sistem * Krvni sistem * Sistem za centralno grijanje * Računarski sistem * Informacioni sistem
Sistem je radna grupa procedura koje su međusobno povezane kako bi uradili nesto ili riješili neki problem. Svim navedenim sistemima to je zajedničko. Razlike postoje u postupku. Kod informacionih sistema postupak kojim se dobija rešenje je dobro organizovana grupa upustava koja nam govore ŠTA ćemo da radimo, KO će to da napravi, KADA to mora biti završeno i KAKO to uraditi? Na kraju, sve što treba je postignuti određeni cilj.
Kao i svaki sistem ili podsistem i informacioni sistem ima određene elemente.
Podsistem je najjednostavnije rečeno sistem unutar sistema.
Interfejs - Interfejs se koristi kao konektor između sistema ili podsistema. Njegova upotreba se može zamisliti kao korišćenje drugog softvera koji u pozadini ima bazu podataka iz koje dobijamo potrebne informacije, ali prethodno unosimo podatke. Znači, mi kotistimo interfejs da unesemo podatke koji se kasnije procesuiraju.
Model - Modelom se reprezentuje pojednostavljena stvarnost, kreirana da bi se bolje razumio sistem.
Dijagram - Dijagram je grafički prikaz linija koje predstavljaju veze i drugih elemenata
Kao što sve ima svoj životni krug tako ima i sistem. Life Cycle jednog sistema obuhvata planiranje, analizu, dizajn, implementaciju i odrzavanje.
Planiranje
Planiranje je racionalno odabiranje ciljeva, strategije, politike, programa, projekata i akcija za njihovo postizanje. Faza planiranja je proces odlučivanja zašto bi neki informacioni sistem trebao biti izrađen i kako bi to izrađivanje trebalo da teče. Tokom faze planiranja vrijednost informacionog sistema počinje da bude identifikovana tako da ljudi koji obavljaju ovaj posao već imaju zamisao kako će taj sistem smanjiti troškove, povećati prihode, efikasnost i efektivnost itd. Naravno, u obzir treba i uzeti činjenicu da se svaki zahtjev ne može ispuniti. Iz tog razloga postavljaju se neka pitanja !? * Da li se taj sistem može izgraditi ? ( tehnička održivost ) * Da li će taj sistem stvoriti neku vrijednost tamo gdje je namijenjen ? ( ekonomska održivost ) * I na kraju, ako se izgradi, da li će se koristiti ? ( organizaciona održivost )
Zahtjev i analiza održivosti se prezentuju određenoj grupi ljudi koji odlučuju da li će projekat biti prihvaćen. Ako se prihvati, počinju da se naziru prvi koraci upravljanja projektima. Tokom tog upravljanja kreira se plan rada, određuje se kadar koji će raditi na projektu (pravi se tim), i sva potrebna tehnička podrška.
Ciljevi planiranja: * Definisanje arhitektualnog okvira za skladno uklapanje dijelova * Etapni razvoj sa istim ili različitim timovima * Planiranje i racionalna upotreba resursa * Definisanje strategije i ciljeva razvoja u skladu sa strategijom i ciljevima preduzeća * Istraživanje savremenih pravaca razvoja softvera * Sagledavanje mogućnosti implementacije savremenih informacionih tehnologija * Utvrđivanje mogućnosti primjene savremenih informacionih tehnologija * Definisanje plana razvoja softvera
Sledeći korak u izradi informacionog sistema jeste analiza !
Ovo samo početak izgradnje informacionog sistema. Ali prije njegove konkretne izrade potrebno je uraditi jos neke stvari. Ne bi bilo pametno pristupiti dizajnu sistema bez prethodne analize. Osnovni ciljevi preliminarne analize su: * Detaljno i potpuno razumijevanje područja poslovanja i interakcije njegovih aktivnosti * Izgradnja modela procesa i modela podataka kao i njihovo povezivanje u cjelinu logičkog modela poslovnog područja * Identifikacija i definisanje informacionih potreba korisnika * Iniciranje razmišljanja o redizajnu procesa, procedura i aktivnosti.
Tu bi trebalo da postoji dovoljno stručnosti i za obavljanje analize softvera i hardvera. Tokom obavljanja analize postavljaju se sledeca pitanja: * Koliko vremena treba biti potrošeno na tu analizu ? Kao odgovor na ovo pitanje ne možemo ponuditi forumule ili neka pravila koja određuju vrijeme potrebno za analizu. Međutim, možemo dosta zaključiti na osnovu veličine, složenosti, polja primjene i nekih ogranicenja na koja se može naići tokom analize. * Drugo pitanje koje se postavlja jeste ko bi to trebao uraditi ? Odgovor je jednostavan. Posao samo mogu raditi iskusni analitičari koji su specijalno obučeni za takve analize. Međutim, kada su u pitanju veliki projekti tu stupa na snagu tim analitičara. Nakon preliminarne analize, analitičari donose preporuke koje imaju veliki značaj za prihvatanje ili odbijanje projekta.
Najvažnija korist u primjeni analize je prototipski pristup koji omogućava provjeravanje alternativnih ideja na brz i jednostavan način. Tako se kreiraju modeli procesa i modeli podataka. Model je jeftiniji i lakše ga je razviti nego novi informacioni sistem. Nakon provjere modela, ispitivanja njegove funkcionalnosti, izvodjljivosti, slijedi redizajn pa zatim finalno sprovođenje.
Sledeća faza je dizajn. Dizajn sistema je možda najkritičnija faza i faza koja definitivno najviše utiče na kvalitet sistema, a kasnije i na implementaciju i održavanje. Rezultat ove faze je dokument koji je sličan planu a koji se koristi u narednim fazama. Pored svega ovoga u ovoj fazi se donose odluke kako će sistem raditi(u hardverskom i softverskom smislu), kako će izgledati korisnički interfejs, forme izvještaja koje će se koristiti, baze podataka koje će se koristiti i svi ostali zahtjevi koje treba ispuniti. Iako je veći dio strateških odluka donešen u fazi analiziranja, to fazu dizajna ne čini jednostavnijom ili možda manje zahtjevnijom. Naime, u ovoj fazi se određuje kako bi sistem tačno trebao da funkcioniše. Metodoligije unutar ove faze se fokusiraju na rješavanje raznih problema. Dva osnovna principa koja se koriste u bilo kom dizajnu su problem podijele i apstrakcije. Složićemo se sa činjenicom da se veliki sistem ne može rešavati kao cijelina, tako da je dizajn zadužen za podijelu na manje sisteme. Te podijele se često vrše po nekakvim fazama. Faza dizajniranja ima četiri pod faze. 1. Dizajn strategija mora biti razvijena. Ovo pretpostavlja da će sistem možda biti razvijen unutar sopstvene kompanije (od strane zaposlenih programera ), da li će posao odraditi druga firma ili će kompanija kupiti postojeći softver. 2. Ovo dovodi do razvoja osnovnog arhitekturnog dizajna za sistem koji određuje hardver, softver i mrežnu infrastrukturu koja će biti korišćena. U većini slučajeva mijenja se infrastruktura koja već postoji, sa novom ili poboljšanom infrastrukturom. Dizajn interfejsa određuje kako i na koji način će se korisnik ’kretati’ kroz sistem i forme izvještaja koje će sistem koristiti. 3. Baze podataka i specifikacije podataka su razvijeni. Ovom podfazom se tačno definiše koji će podaci biti sačuvani i gdje će biti sačuvani. 4. Tim analitičara razvija dizajn, koji definiše programe koji treba da budu napisani i njihovu funkciju. Ova kolekcija(arhitekturni dizajn, interfejs, baze podataka, dizajn programa itd..) predstavlja sistemske specifikacije koje su zadate timu za implementaciju. Kao i svaka druga faza i faza dizajna se završava provjerom. Analiza i plan se opet proučavaju i donosi se još jedna odluka (od strane odbora) da se projekat prekida ili nastavlja.
Implementacija
Ovo je faza koja obično dobija najviše pažnje, jer je za većinu sistema najduža i najskuplji dio razvoja sistema. Sastoji se iz par faza: * Gradnja sistema je prvi korak. Sistem je izgradjen i testiran da bi se osigurali da radi kako treba, jer troškovi greške mogu biti ogromni. Testiranje je jedan od najkritičnijih koraka upravo zbog tih skupih grešaka. Većina organizacija više vremena i pažnje potroši na t estiranje nego što potroši na pisanje programa. * Sistem je instaliran. Instalacija je proces kojim se stari sistem isključuje a novi uključuje. Može da sadrži direktan pristup (u kojem novi sistem odma zamjenjuje stari), pristup paralelne konverzije (u kojem oba sistema rade jedno vrijeme dok se ne provjeri novi sistem i otklone sve moguće greške na njemu ) ili strategiju fazne konverzije (u kojoj je novi sistem instaliram samo u jednom segmetnu organizacije kao probni pa se zatim instalira i u ostalim dijelovima ). Naravno, uz sve ovo ide obuka. Razvoj plana obuke je jedna od bitnijih stvari kada je riječ o implementaciji. Iz tog razloga mnogo je bitno da se budući korisnici obučavaju i prilagođavaju promjenama koje donosi novi sistem. * Tim analitičara uspostavlja podršku za sistem. Ova podrška obično podrazumijeva postimplementacijski pregled, kao i sistematski način za identifikovanje promjena u radu sistema.
Implementacija je složen proces koji teče sledećim redosledom: * priprema implementacije, * implementacija i testiranje tehnologije, * programiranje, * testiranje programskih proizvoda, * testiranje ulaza, izlaza, baza podataka i kontrolnih procedura, * edukacija korisnika * konverzija sistema.
Kako teče Lyfe Cycle nekog sistema polako dolazimo do poslednje faze. Održavanje. Održavanje je faza koja služi za: * aktivnosti monitoringa, evaluacije i modifikovanja sistema da bi se udovoljilo željenom i neophodnom stalnom unapređenju sistema. * ugradnju novih funkcionalnih zahtjeva * modifikacija ili zamena starih funkcionalnih zahtjeva, * promjena realnog sveta, okruženja organizacije i same organizacije, * tehnološke promjene
Nakon faze implementacije, održavanje preuzima glavnu riječ. Bez obzira što je poslednja faza u razvoju informacionog sistema ova faza je najznačajnija. Iz razloga što je najduža i najskuplja faza životnog ciklusa sistema. Važno je uzeti u obzir evaluaciju i monotoring sistema u cilju održavanja istog. Održavanje sistema može biti podijeljeno u 4 kategorije. Svaka od ovih kategorija može da utiče na organizaciju strategije na različite načine: * Korigujuće održavanje * Prilagođeno održavanje * Unapređeno održavanje * Preventivno održavanje

Izvori * Posjećeno 21.05.2010 URL: http://www. virtual.unifesp.br/home/uv.php * Posjećeno 15.05.2010 URL: http://www.freetutes.com/systemanalysis/ * Posjećeno 25.05.2010 URL: http://www.uotiq.org/dep-cs/subjects/1isad.pdf * Razni internet izvori