Free Essay

Intelektualni Kapital

In:

Submitted By neko1978
Words 3353
Pages 14
2. INTELEKTUALNI KAPITAL, OPĆENITO

2.1.DEFINICIJA I POJAM INTELEKTUALNOG KAPITALA

Sam koncept intelektualnog kapitala se pojavljuje devedesetih godina prošloga stoljeća u trenucima kada tržišna vrijednost poduzeća počinje višestruko prelaziti vrijednost njegove ukupne finansijske i materijalne imovine. Određena istraživanja su se provodila i prije ovog razdoblja, ali je činjenica da je pravu revoluciju u domenu proučavanja intelektualnog kapitala izazvao američki ekonomista Thomas A. Stewart koji je i danas vodeći istraživač na tom području. On je svojim radom udario temelje novom konceptu definirajući intelektualni kapital kao:

„znanje, vještine i sposobnosti zaposlenih; od istraživačkog tima pa sve do manualnih radnika koji su razvili hiljade raziličitih načina za poboljšanje efikasnosti poduzeća. Intelektualni kapital je kolaboracija; zajedničko učenje poduzeća i njegovih klijenata, koji stvara čvrstu sponu između njih i koja osigurava njihovu dugoročuno uspješnu poslovnu saradnju.“

Intelektualni kapital predstavlja znanje zaposlenih koje oni pretvaraju u vrijednost na tržištu a koje se u ovom slučaju definira kao informacije i vještine koje su navedeni stekli bilo iskustvom ili obrazovanjem, odnosno teoretsko ili praktično razumijevanje nekog predmeta. Analogno tome, bez obzira koliko inteligentni i pametni uposlenici određenog poduzeća postojali na tržištu, ako ne uspiju iskoristiti svoje potencijale da bi prodali svoje znanje na tržištu, onda će taj potencijal i ostati samo potencijal, nikako se neće moći nazvati intelektualnim kapitalom.

Tako upravljanje znanjem predstavlja poboljšanje rada određenih organizacija ili institucija a sve na osnovu iskorištavanja znanja uposlenika. Iako postoji nekoliko definicija upravljanja znanjem, u svrhu rada o intelektualnom kapitalu će najbolje odgovarati ona koja kaže da se upravljanje znanjem odnosi na niz postupaka koji koriste organizacije da bi identificirale, stvorile, prezentirale i distribuirale znanje za ponovnu upotrebu, osvještavanje i učenje preko organizacije.

Intelektualni kapital predstavlja dio fiksnog kapitala poduzeća i zbir je svega onoga što zaposleni znaju o organizaciji i znanja koja postoje unutar iste a što čini osnovu njene konkurentske prednosti. Pod intelektualni kapital poduzeća se ubraja sve što čini skupa intelektualni materijal:

* Znanje; * Iskustvo; * Vještine; * Informacije; * Poznavanje procesa; * Poznavanje tehnologija; * Intelektualno vlasništvo i sl.

Znači, intelektualni kapital prestavlja sve ono što se u određenoj organizaciji može iskoristiti za stvaranje vrijednosti.

Istraživanja koja se bave predviđanjem kreiranja konkurentskih prednosti određenog poslovnog subjekta dolaze do zaključka da je jedino znanje, način na koji se to znanje konzumira u poslovnom subjektu, te dinamika usvajanja novih znanja unutar poslovnog subjekta, jedini faktor koji može stvoriti stvarnu konkurentsku prednost. Bez obzira na tu činjenicu, ipak nije svaki poslovni subjekat u stanju da efikasno rukuje i upravlja znanjem te da ga upotrijebi za proizvodnju nove vrijednosti, odnosno da to znanje pretvori u intelektualni kapital.

U svrhu kapitaliziranja svog znanja, svaki poslovni subjekat mora upravljati svojim intelektualnim kapitalom koji obuhvata kompletno znanje koje stvara ili ima mogućnost da stvara novu vrijednost za poduzeće. Intelektualni kapital sam po sebi predstavlja najvažniji resurs, obzirom da je to kapital koji može ostvariti enormne uštede te kao takav zamijeniti ostale vrste kapitala, oslobađajući finansijska sredstva te povećavajući sposobnost i profit poslovnog subjekta.

Upravljanje intelektualnim kapitalom predstavlja složen proces koji zahtijeva pronalaženje načina za identificiranje postojećeg te kreriranje novog kapitala. Teškoće sa mjerenjem intelektualnog kapitala te njegovog stvarnog učinka na poslovni subjekat su razlozi što je koncept intelektualnog kapitala relativno nov. Osim toga, činjenica je da većina menadžera, pogotovo kada je riječ o menadžerima ogromnih poslovnih subjekata, imaju tendencije ka primjenama provjerenih i sigurnih finansijiskih metrika i pokazatelja, bez obzira koliko zastarjeli oni bili.

2.2. STRUKTURA INTELEKTUALNOG KAPITALA

Osnovna podjela intelektualnog kapitala je na ljudski i strukturalni kapital. Pored navedenog, također bitan faktor predstavlja i kapital sadržan u odnosima sa potrošačima, odnosno relacioni kapital. Ovdje vidimo da je riječ o zaista složenoj cjelini koja skupa sa finansijskim kapitalom predstavlja tržišnu vrijednost određenog poduzeća.

Slika 1. Intelektualni kapital
2.2.1. LJUDSKI KAPITAL

Ljudski kapital predstavlja osnovu i temelje svakog intelektualnog kapitala te osnovnu vrijednost svake organizacije. Bez obzira koliko sposobni bili, menadžeri poduzeća ne bi mogli ostvariti bilo kakve ciljeve bez pomoći ljudskog faktora, odnosno ljudskog kapitala. Kao što smo već naveli, ljudski kapital se oslanja na znanje, vještine, sposobnosti te iskustva kako menadžmenta tako i uposlenika koja su neophodna u svrhu pružanja najbolje moguće usluge, bez obzira da li je riječ o proizvodnji ili pak o pružanju određene usluge. Ljudski kapital, kao pokretačka snaga intelektualnog kapitala, javlja se kao generator inovativnih potecijala poslovnih sistema i čini osnovu tržišne vrijednosti poslovnih subjekata. Nameće se logičan zaključak da ljudski kapital predstavlja najbitniji faktor kod poduzeća koja posluju u intelektualno intenzivnim granama industrije.

Vrijednosti koje na tržištu današnjice mogu omogućiti ostvarivanje određene konkurentske prednosti se u velikoj mjeri oslanjaju na elemente koje možemo nazvati neopipljivim a među koje spada i intelektualni kapital. Tako imamo konkretne primjere koji govore u prilog ovog tezi kao što je činjenica da je početkom '80 – ih godina prošlog stoljeća oko 80% od ukupnih troškova jednog računara otpadalo na hardware, odnosno fizički i opipljiv dio, a na software je, s druge strane, otpadalo nekih 20% troškova. Danas je situacija u potpunosti obrnuta. Još jedan primjer je industrija automobila – troškovi materijalnih i fizičkih dijelova prosječnog automobila čine nekih 15% od ukupnih troškova proizvodnje.

Kao direktan rezultat ovakvog razvoja tržišta je postavljanje znanja u prvi plan a, s druge strane, tradicionalna sredstva proizvodnje (fizička, opipljiva sredstva) ostaju na drugom mjesto. Ovo je dovelo do toga da danas svako iole ozbiljno poduzeće koje namjerava opstati i biti konkurentno na tržištu mora koncept svog daljnjeg razvoja temeljiti na stvaranju uslova za priliv znanja, odnosno uposlenika koji ga posjeduju a koji su svjesni činjenice da je laka dostupnost informacija u sinergiji sa razvijenom proizvodnom tehnologijom dovela do skraćivanja trajanja znanja i u skladu s time nikada ne prekidaju proces sticanja novih vještina i znanja. Kao rezultat tome imamo situaciju da ono što danas predstavlja znanje sutra već predstavlja uobičajenu, dobro poznatu materiju za tržišne subjekte a samim time i konkurenciju.

Znanjem treba uspješno manipulisati i upravljati, osim što ga treba steći i privući. Upravljanje znanjem predstavlja identificiranje, optimiziranje i aktivno upravljanje intelektualnim sposobnostima, bilo u obliku eksplicitnog znanja sadržanog u vještačkim izvorima ili u obliku implicitnog znanja koje se nalazi u samim pojedincima ili zajednicama. To znači da, ako određeno poduzeće želi da iskoristi znanje koje posjeduje do maksimuma, onda mora upravljati ne samo navedenim komponentama već i njihovom međusobnom interakcijom a sve u cilju konstantnog sticanja novih znanja i vještina.

2.2.2. STRUKTURNI KAPITAL

Organizacija poslovanja predstavlja sistem pomoću kojeg se znanja i ideje transformiraju u produktivne izlazne proizvode. Strukturni kapital predstavlja organizacione sposobnosti i operativnu filozofiju koje se razvijaju u cilju zadovoljavanja zahtjeva na tržištu a čiju su zadaci ubrzavanje protoka znanja kako unutar poslovnog subjekta tako i izvan njega. Bez obzira koliki izvor znanja i ideja ljudski kapital predstavljao, on je sam po sebi beskoristan bez sistema koji će ga učiniti operativnim i produktivnim. Strukturni kapital, vlasništvo određenog poslovnog subjekta, služi kao logistička podrška i pokretač pretvaranja ljudskog kapitala u produktivnu vrijednost. Trendovi organizacije poslovanja su usmjereni ka identificiranju ključnih procesa i njihovom kontinuiranom poboljšavanju u pravcu zadovoljavanja potreba sve zahtjevnijih potrošača.

2.2.3. RELACIONI KAPITAL

Značaj klijentskog ili relacionog kapitala je u činjenici da obuhvata vrijednost relacija, odnosno odnosa i veza s klijentima, kupcima, dobavljačima, poslovnim parnterima, lojalnost, snagu i zadovoljstvo. Lanac stvaranja vrijednosti, bilo materijalnih ili nematerijalnih, počinje i završava sa istim faktorom – potrošačem. Od potrošača zavisi opstanak kako uslužnih tako i proizvodnih djelatnosti i potrošač je taj na čije zahtjeve treba posvetiti najviše pažnje. Tako, na primjer, ime poslovnog subjekta, inovativnost proizvoda, jedinstvenost rješanja, marka proizvoda, imidž, posebnost doživljaja, bonus, popust, postprodajna usluga itd. privlače i zadržavaju klijente a istovremeno pojačavaju konkrentsku sposobnost poslovnog subjekta. Svaki privredni subjekat mora biti svjestan da kvalitet usluge koju pruža mora biti iznad, ili u najgorem slučaju jednak kvalitetu koji potrošač očekuje. Ovo zaključujemo na osnovu činjenice da je satisfakcija potrošača po pitanju kvalitete proizvoda jednaka razlici između percipiranog i očekivanog kvaliteta. Očekivanja potrošača su posljedica utjecaja imidža, tržišne komunikacije i potreba samog potrošača. Nivo percepcije, s druge strane, zavisi od uslužnog ambijenta i stepena jednakosti između uslužnog proizvoda i uslužne isporuke. Menadžeri su zaduženi za uslužni proizvod i oni posebno vode računa o maksimalnom smanjenju jaza između imidža i identiteta kompanije. Od ovih faktora zavisi i stepen zadovoljstva potrošača po pitanju kvaliteta proizvoda. Ukoliko potrošač percipira kvalitet koji je iznad nivoa njegovih očekivanja, doživjet će veći stepen zadovoljstva, te će kompaniji biti osiguran put ka povećanju baze lojanih potrošača. S druge strane, pružanje negativne uslužne performanse proizvodi nezadovoljstvo kod potrošača a moć nezadovoljnog potrošača se nikako i nikada ne smije potcijeniti, obzirom da istraživanja pokazuju da se negativno iskustvo mnogo lakše prenosi od potrošača do potrošača nego pozitivno iskustvo. To utiče na stvaranje lošeg imidža kompanije te automatski smanjuje šansu za ostvarenje profita.

Kvalitetno komuniciranje sa potrošačima i ostalim važnim i ključnim faktorima se oslanja na razumijevanje i shvatanje njihovih potreba. Jako je važno razraditi procese koji će te potrebe ispuniti. Posebno treba imati u vidu činjenicu da nije dovoljno samo pitati potrošače šta to oni konkretno žele, obzirom da ni sam potrošač često nije svjestan svoje stvarne potrebe, ili im jednostavno manjka znanje o mogućnostima ili svojstvima proizvoda odnosno usluga za koje su zainteresovani. Potrošač često traži rješenje svojih problema bez objašnjenja svojih stvarnih potreba te je jedini način za razumijevanje stvarne situacije potrošača ako se istraži šta leži iza njegovih stvarnih potreba. Povećanje sposobnosti organizacije da razumije i zadovolji stvarne potrebe potrošača predstavlja temeljni cilj upravljanja odnosa s njima i veoma važnu kariku u samom procesu povećanja intelektualnog kapitala.

U cilju zadržavanja postojećih klijenata, poslovni subjekti trebaju trebaju dati sve od sebe i u taj proces usmjeriti mnogo energije, obzirom na činjenicu da je pronalaženje novih klijenata višestruko skuplje od čuvanja postojećih. Lojalni klijenti, oni koji konzumiraju veliki dio svojih sredstava na usluge i proizvode koje nudi određeni poslovni subjekat, osiguravaju veći profit te samim time i veće tržišno učešće. Osim toga, porastom lojalnosti se smanjuju troškovi poslovanja te kao jedan od glavnih ciljeva svakog poslovnog subjekta mora biti što duže zadržavanje lojalnog klijenta koji se općenito oslanja na sve komponente relacionog kapitala.

2.3. UTVRĐIVANJE INTELEKTUALNOG KAPITALA

Kao što smo već zaključili, intelektualni kapital predstavlja zbir svega što svi uposlenici određenog poslovnog subjekta znaju i što čini njihove konkurentske prednosti. Ako ga uporedimo sa onim sredstvima koji su osnovne smjernice menadžerima u poduzeću kao što su materijalna i finansijska sredstva, on je, za razliku od navedenih, nevidljiv i predstavlja, između ostalog, znanje zaposlenih, trening i intuicija radnika ili istraživačkog tima, zajedničko učenje poslovnog subjekta i potrošača, spona koja osigurava lojalnog potrošača. Intelektualni kapital se može definisati kao intelektualni materijal i koji čini znanje, kao dinamičan ljudski proces, transformisan u nešto što predstavlja vrijednost za poduzeće.

Cilj menadžmenta znanja je poboljšavanje sposobnosti stvaranja vrijednosti u poduzeću uz pomoć upotrebe postojećeg znanja, a cilj menadžementa intelektualnog kapitala je poboljšavanje sposobnosti skupljanja skrivenih vrijednosti u poduzeću, putem njihovog otkrivnja, identificiranja, zadržavanja, uravnotežavanja i obnavljanja.

Ako pogledamo intelektualni kapital sa aspekta računovodstva, onda vidimo da on kao takav označava razliku između tržišne vrijednosti poduzeća i njegove knjigovodstvene vrijednosti. Tržišna vrijednost predstavlja zbir vrijednosti svih dionica poduzeća a njegova knjigovodstvena čini današnju vrijednost fizičke i finansijske imovine. Neopipljivost predstavlja jedan od glavnih atributa intelektualnog kapitala obzirom da nema fizički oblik kao nekretnine niti ima očiglednu finansijsku vrijednost. Intelektualni kapital se karakterizira kao skrivena imova zbog toga što je ponekad teško utvrditi i identificirati intelektualni kapital i označiti njegovu ekonomsku vrijednost. Danas, u vremenu kada je znanje postalo primarna sirovina i rezultat ekonomskih aktivnosti, organizacijska sposobnost dolazi u prvi plan. Bez obzira o kojim ljudima da generalno govorimo unutar određenog poslovnog subjekta, bilo da je riječ o investitorima, menadžerima ili pak o uposlenicima, intelektualni kapital je za svakoga bitan u tolikoj mjeri da se može reći da subjekti koji ne upravljaju svojim znanje ni u kojem slučaju ne mogu biti konkurentni na tržištu.

2.3. VRIJEDNOST INTELEKTUALNOG KAPITALA

Svaki poslovni subjekat vrednuje intelektualne materijale u obliku imovine i prirodnih bogatstava, podataka, informacija, znanja i sl. Važno je locirati ove materijale unutar poduzeća u cilju utvrđivanja prostora za moguća poboljšanja i unapređenja. Zato je veoma važno znati gdje treba tražiti taj prostor. Odgovor je na jedno ili više od slijedećih mjesta – u svoje ljudstvo, sopstvenu organizacionu strukturu ili u svoje poslovne subjekte. Leif Edvinsson , jedan od pionira u istraživanju intelektualnog kapitala, je mišljenja da kapital treba dijeliti na tri dijela – ljudski kapital, organizacioni kapital i kapital klijenata. Prema njegovom modelu, svaki od navedenih dijelova intelektualnog kapitala može biti mjerljiv i predmet ocjene za investiranje. Svaki odražava imovinu poslovnog subjeta i svaki opisuje stvari koje znaimaju kako menadžere tako i investitore.

Ljudski kapital, o kojem sam već detaljnije govorio u jednom od prethonih dijelova, označava posebnu sposobnost individua. Treba imati na umu da inteligentni i sposobni individualci ne dovode nužno do toga da će i poduzeće imati iste epitete obzirom da prenošenje i dijeljenje znanja zahtjeva strukturalnu i intelektualnu imovinu kao što je informacioni sistem, laboratorije, znanje o tržišnim kanalima i sposobnost menadžmenta da pretvori individualno znanje i sposobnost u vlasništvo poduzeća.

Organizacioni kapital postoji samo u kontekstu strategije i predstavlja organizacionu sposobnost poduzeća da udovolji zahtjevima tržišta. Uključivanje ljudskog znanja u organizacioni kapital omogućava poduzećima brže uključivanje u svjetske trendove i globalno tržišteto se postiže utvrđivanjem tehnika i tehnologije koje mogu biti primjenjivane bilo gdje i bilo kada.

Kapital klijenata, odnosno relacioni kapital, čini vrijednost odnosa s ljudima s kojima poduzeće posluje i predstavlja vjerovatnoću da će potrošač nastaviti da posluje sa poslovnim subjektom i u budućnosti. Ovaj kapital se može proširiti i na odnose s dobavljačima.

Međutim, činjenica je da su ciljevi poslovanja poslovnog subjekta ispred svake podjele tako da se intelektualni kapital ne sastoji od podjele na navedene već od njihove međusobne povezanosti. To znači da je kapital najjači tamo gdje su ove veze najčvršće. Bez obzira koliko jak ovaj kapital bio, bez obzira na kompleksna i kvalitetna rješenja koja se tiču računarskih mreža, baza podataka, talenata inžinjera, loš menadžement će to obezvrijediti.

2.4. UPRAVLJANJE INTELEKTUALNIM KAPITALOM

Menadžment intelektualnim kapitalom je strateška aktivnost koja mijenja efikasnot poduzeća. Na ovaj način svaki uposlenik postaje svjestan svoje uloge u lancu stavaranja vrijednosti. Menadžemt intelektualnim kapitalom pomaže u otkrivanju skrivenog ili evendualno nedovoljno iskorištenog znanja koje se nalazi unutar poduzeća. Mnogi poslovni subjekti sa velikim znanjem prihvataju ljudski apsekt intelektualnog kapitala kao kritičan za njihov opstanak.

Uspješna primjena tehnologije povezana je s upravljanjem intelektualnim kapitalom i na ovaj način se omogućava bolje upravljanje intelektualnom imovinom i brže razvijanje znanja kao resursa. Menadžment intelektualnim kapitalom neophodan je za poduzeća koja žele da budu uspješna na globalnom nivou. Intelektualni kapital sam po sebi predstavlja važan strateški faktor u intenzivnoj ekonomiji. Prepoznavanje intelektualnog kapitala i kvalitetno upravljanje istim predstavlja sinonim za uspjeh poslovnog subjekta modernog doba i 21. stoljeća. Intelektualni kapital je intelektualni materijal – znanje, informacija, intelektualno vlasništvo, iskustvo i skupa predstavlja intelektualni potencijal. Činjenica je da je proces identificiranja, a posebno efektnog mjerenja, intelektualnog kapitala težak ali jednom kad se otkrije onda može biti nepresušan izvor konkurentske prednosti poslovnog subjekta. Skrivena vrijednost poduzeća, njegova neopipljiva i nevdiljiva imovina danas predstavlja njegovo pravo bogatstvo. Charles Handy , irski autor i filozof koji se specijalizirao na temu organizacionog ponašanja procjenjuje da intelektualna imovina poslovnog subjekta često vrijedi nekoliko puta više od opipljive, fizičke knjigovodstvene vrijednosti.

Izučavanje područja intelektualnog kapitala je relativno nova nauka, ali je definitivno nauka koja svakim danom sve više raste i kojoj sve veći broj istraživača posvećuje pažnju. Svakodnevno se uključuje sve više stručnjaka iz prakse u proučavanje tog fenomena, shvatajući važnost intelektualnog kapitala u savremenom poslovanju. Svakom iole ozbiljnom menadžemntu poslovnog subjekta je postalo jasno da je nastupilo doba znanja i da ključ uspjeha svakog poduzeća leži u pronalaženju načina za upravljanje tim znanjem, kao i za njegovim transformisanjem u intelektualni kapital koji postaje dominantna konkurentska prednost savremenih poduzeća te kao takav predstavlja jedinu sigurnu garanciju za uspješno poslovanje poduzeća u budućnosti.

2.4. UPRAVLJANJE ZNANJEM
2.4.1. OSNOVE UPRAVLJANJA ZNANJEM

Kao akademsko polje strategijski menadžment je u konstantnoj potrazi za integrativnom konceptualizacijom kojom je moguće povezati različita znanja. Upravo iz tog razloga upravljanje znanjem postaje sve značajniji dio strategije. U dinamičnom okruženju, organizacija ne može sama postići konkurentsku prednost oslanjajući se samo na tržišnu strategiju ili strategijsko upravljanje resursima. Stvarnost globalne konkurencije i povećanje sofisticiranosti kupaca, usmjerila je pažnju organizacije na potrebu da se razvije proces organizacije koja uči.

Upravljanje znanjem je organizacioni proces koji pomaže preduzeću da identificira, odabere, organizuje, proširi, aktivira i unaprijedi informacije i sadržaje koji se nalaze unutar poslovnog subjekta. Upravljanje znanjem predstavlja praksu ili disciplinu koja uključuje interakciju ljudi, procesa i tehnologija. Upravljanje znanjem predstavlja funkciju menadžmenta koja teži ka unapređenju performansi poslovanja povećanjem kapaciteta organizacije u učenju, inovacijama i rješavanju problema.

Znanje predstavlja kategoriju koja upotrebom raste i koja se širi, dobro koje je neopipljivo i sve više se nameće kao pokretačka sila. Znanje, kao neopipljiva imovina i osnovni poslovni resurs, zahtjeva pravilno upravljanje. Dok s jedne strane pojedini dijelovi zabilježenih informacija predstavljaju znanje, s druge strane i samo znanje sadrži veliki broj informacija. Zato ćemo razdvojiti ova dva pojma – informacije imaju veze sa opisivanjem, definicijama ili perspektivama a znanje uključuje stragegiju, praksu, metode ili pristupe.

Upravljanje znanjem obuhvata eksplicitno zapisano znanje, implementirano znanje a potom implicitno znanje, preoblikovano znanje i menadžment vlasništva ili dobra. Konkurencija i stalen tehnološke promjene imaju važnu ulogu u razvoju i transformisanju svih podružja života organizacije. Tako učestalost intenzivnih promjena postaje i jedna od najvidljvijih odlika svijeta. Inovativnost i kreativnost posjatju osnovni pokretači napretka. Na osnovu toga potrebno je stimulisati, prepoznati i upravljati raznolikim inovativnim potencijalom i primjeniti ga na svim područjima života i rada. Menadžment znanja je strategijska primjena kolekitvnog znanja poduzeća za stvaranje profita i uvećanje udjela na tržištu. Imovina ili vrijednost znanja se stvaraju prikupljanjem, čuvanjem, podjelom i usmjeravanjem organizacionog znanja. Napredne tehnologije omogućavaju istraživanje organizacione svijesti zbog stvaranja novih proizvoda koji su zasnovani na znanju. Znanje može donijeti samo čisti profit ako se upotrebljava na stategijski način.

Znanje, važna strategijska prednost organizacije koja je ujedno i njen primarni resurs, se stiče ne samo na osnovu sposobnosti i vještina zaposlenih već i na osnovu svih elemenata određene organizacije i razumijevanja njihovih veza. Treba imati na umu da se znanjem, nakon njegovog identificiranja, mora pravilno rukovati i upravljati te se na adekvatan način zadržavati, skladištiti, optimizirati, po potrebi transformirati da bi se uspješno koristilo.

Upravljanje znanjem utiče na promjenu organizacije uz pomoć skupljanja i standardizacije iskustava po pravilima, standardizacije operativnih procedura i proizvoda sistema. Organizciona memorija predstavlja sistem u koji se skladišti i odlaže organizacione znanje koje nastaje odlaganjem informacija iz eksternog i internog okruženja. Sistem organizacione memorije omogućava zadržavanje znanja unutar organiziacije bez obzira na promjene koje se dešavaju u i oko organizacije.

Baldanza i Stankosky navode da postoje određene predosnosti upravljanja znanjem koje nazivaju stubovima i nosiocima znanja:

* Liderstvo – lideri razvijaju poslovnu strategiju od koje zavisi opstanak, pozicija i opći uspjeh poduzeća. Uspjeh određenog procesa ili sistema se razvija na osnovu znanja a lideri utvrđuju, razvijaju i provode strategiju koja osigurava faktore koji su ključni za opstanak poduzeća na osnovu raspoloživog znanja. Važan faktor u donošenju strategijskih odluka od kojih zavisi i organizaciona kultura i klima poduzeća je interakcija sa okolinom.

* Organizacija – organizaciona struktura mora da podrži strategiju poduzeća a poslovni procesi i performanse menadžementa sistema moraju biti dovoljno snažni da se održe u turbulencijama a opet dovoljno fleksibilni da se adaptiraju i prilagode promjenama.

* Tehnologija – tehnologija predstavlja esencijalni faktor koji jako utiče na odluke menadžmenta, skladištenje znanja, proces modeliranja, menadžment alate i interno i eksterno komuniciranje.

* Učenje – učenje se mora graditi na temeljima upravljanja informacijama u cilju izgradnje organizacionog znanja. To podrazumijeva organizaciono upravljanje znanjem, organizaciju koja uči i koja se mijenja.

Svaki od navedenih stubova, odnosno nosioca znanja, su kao komponente povezani i imaju snažan međusobni utjecaj. U cilju ostajanja u skladu i u okvirima strategije poslovnog subjekta, međusobna balansiranosti ovih elemenata mora biti fleksibilna. To je također uslov za adaptiranje poduzeća na promjene u okruženju i samog okruženja.

--------------------------------------------
[ 1 ]. http://hr.wikipedia.org/wiki/Intelektualni_kapital
[ 2 ]. http://en.wikipedia.org/wiki/Intellectual_capital
[ 3 ]. http://en.wikipedia.org/wiki/Human_capital
[ 4 ]. http://en.wikipedia.org/wiki/Structural_capital
[ 5 ]. http://en.wikipedia.org/wiki/Relational_capital
[ 6 ]. http://www.worldcapitalinstitute.org/content/leif-edvinsson
[ 7 ]. http://en.wikipedia.org/wiki/Charles_Handy
[ 8 ]. http://www.innovators.edu.pk/node/218

Similar Documents

Free Essay

The Role of Education in Society

...Marxist considers education as an important part of the superstructure of society; along with the other institution i.e. Family, Media, Religion etc. It serves the needs of the economic base, which contains everything to do with the production of society. Marxists believe that education performs two main functions in a capitalist society: Reproduces the inequalities and social relations of production of capitalist society, It serves to legitimate there inequalities through meritocracy. Althusser (neo-marxist) believes that the main function of education is the transmission of common values. He argues that education is an ideological state apparatus (ISA). And that its main function is to maintain, legitimize and reproduce, generation to generation of class inequality, along with the fact that education reproduces the conditions for capitalisms to flourish without having to use force. Althusser believes this is done through the hidden curriculum: ensuring that working class children are encouraged to perform working class, capitalists, jobs. Bowles and Gintis argue that education serves to reproduce directly the capitalist relations of production, the hierarchy of workers from the boss down,. Bowles and Gintis’s correspondence theory suggests that what goes on in school corresponds directly to the world of work. The higher up the system the individual progresses, the more personal freedom they have to control their own educational or working experiences, and more responsibility...

Words: 493 - Pages: 2

Free Essay

The Views of the Division of Labour Through the Eyes of Three of the Most Influential Philosophers

...The views of the Division of Labour through the eyes of three of the most influential philosophers The productive activity, especially for the sake of economic gain. The definition of labour has been constant over time, yet many have argued to what extent labour is divided. For some the division of labour represent doing what we are naturally inclined to do, to others it represents specialization in certain tasks and yet to others labour is most productive when decisions are left in the hands of the worker . There are many distinct definitions of the division of labour, yet the most famous are found in the teachings of Plato, Karl Marx and Adam Smith. The division of labour for Plato stems from the natural capacity of human beings. Plato believes people are naturally suited for specific jobs, it is not through the acquired skill that they chose what they will do in life. He states “…we must infer that all things are produced more plentiful and easily and of a better quality when one man does one thing which is natural to him and does it at the right time and leaves other things”(McNulty, 1975). Simply stating this indicates that one should not gravitate towards another job, as the result would be all but optimal for society. He states that division of labour is formed due to the diversity of human talent (McNulty, 1975). Simply put, not everyone is made out to be a basket weaver, blacksmith or baker, yet when society calls upon its members to meet its demand people while...

Words: 4125 - Pages: 17

Free Essay

Communist Manefesto Cp 1 and 2

...From Capital Vol 1 In chapter four Marx says that the starting point of capital is through commodies. Marx states “from the exchange of various use-values, and consider only the economic forms produced by this process of circulation, we find its final result to be money” (329). Marx explains his idea with two kinds of circulation which are C-M-C and M-C-M. C-M-C stans for commodities transformed into money. In senario the money that is obtained from the commodity s used to get another commodity. This is in terms as an exchange like if a person where to sell a shirt for $20 dollars, and then use that money to buy bread. M-C-M stands for buying in order to sell meaning that a commodity turns into money. The difference is that the end money has “surplus value (332)”. Marxis states that the final M in M-C-M' is “M'= M+Δ= the orignal sum advanced, plus increment”(332). M-C-M represent modern capitalism because the end result is money. Meaning in the end of M-C-M we exchange money for money. There is a constant cycle but the the beginning point is money, therefore in reality the M-C-M is the general formula for capital. Aristole says states that there is an opposition between this cycle. He calls the conflict between this cycle Oeconomic to Chrematistic. As stated by Aristole Oeconomic is “True wealth consist as such values in use; for the quantity of possessions of this kind, capable of making life pleasant, is not unlimited”(333). The opposition is Chrematistic where it...

Words: 593 - Pages: 3

Premium Essay

Karl Marx

...Karl Marx was a Germen sociologist, historian, and economist. His basic ideas, know as Marxism form the foundation of Socialist and Communist, an economic and government system characterized by citizens holding all property and goods in common movements throughout the world. Karl Marx was born on May 5, 1818 in Trier, where he received a classical education. Karl attended the Friedrich Wilhelm Gymnasium in Trier for five years, graduating in 1835 at age of seventeen. Karl became very skillful in French and Latin, both of which he learned to read and write fluently. In October 1835, Marx enrolled in Bonn University in Bonn, Germany, where he attended courses primarily in laws, as it was his father’s desire that he become a lawyer. Marxian economics refers to economic theories on the functioning of capitalism based on the works of Karl Marx. His writing inspired generations of economic thinkers, and in his name entire societies were transformed. First of all, Karl Marx’s labor theory of value asserts that the value of an object is solely a result of the labor expended to produce it. According to this theory, the more labor or labor time that goes into an object, the more it is worth. For example, if a hat usually takes twice as long to produce as a pair of sock, then hats are twice as valuable as socks. In the long run, the competitive price of hats will be twice the price of socks. The labor theory of value states that the value of a commodity is determined by...

Words: 612 - Pages: 3

Free Essay

Capitalism

...Capitalism acts to constrain the forces of production. The notion of free and competitive market penalizes inefficiency and redistributes the surplus to the more efficient enterprises. Adam Smith’s idea of invisible hand promotes rivalries. Therefore the majority of petty owners is pushed out of the market and forced to sell labor power. The surplus value is derived from exploiting these workers. The rate of exploitation is surplus value divided by the labor value. Laborers produce a use value but get paid only for their labor value. The left-over surplus value becomes profit for the capitalist. This wealth can be use for investment, mechanization, research development, management and etc. Industrial enterprises spend money on capital and labor to produce a product. Rate of profit is calculated from surplus value divided by capital and labor cost. Therefore the rate has an inverse relationship with labor and capital cost. As they fall, rate of profit rise. The average cost is total spent divided by output. By mechanizing, it allows companies to produce more resulting in cheaper price per unit For example, say three companies produce the same amount of goods using identical labor and capital cost structure. When one company mechanizes, it can produce more goods by only increasing capital and not labor cost. It can also produce more merchandise with same amount of capital and labor. These two scenarios are both forms of increase efficiency. They also are forms of labor exploitation...

Words: 880 - Pages: 4

Free Essay

Commodities and Free Labor: Marx and Terranova

...Capitalism, as an economy driven by hyper-consumption, is based on commodities. The role of the commodity in the labor force has been thoroughly discussed throughout various eras, and in recent years, the general account of the commodity itself has had to adapt to the constantly changing and developing digital media industry and digital economy. Karl Marx wrote in The Fetishism of the Commodity that commodities are seen as objects with intrinsic value and cloud the labor-exploiting mechanisms that produced them. Tiziana Terranova, a more current thinker, draws on early Marxist thought in Free Labor: Producing Culture for the Digital Economy, but also accounts for the changes the digital media industry produced on the labor force, the very concept of a commodity, and capitalism as a whole. Marx is the first to state that capitalism is based on the accumulation and hyper-consumption of commodities. As such, commodities are meaningful both because of their monetary/exchange value and because they reflect the social relations of production that went into making them. In The Fetishism of the Commodity, Marx says that the inherent problem with the capitalist structure is that society tends to focus only on the monetary and exchange value of the commodity. Marx uses the word “fetish” to describe commodities and show how they cause society to fixate on their monetary and exchange values, while ignoring the exploitative nature of the market that produced them. To illustrate his point...

Words: 1221 - Pages: 5

Premium Essay

Engels Essay

...Engels believed that “civilization moves in a vicious circle in which it is constantlky reproducing but is never able to overcome”(293). Engels believed that a capitalist is verys similar to all the previous rulingclasses. The capitalists removed profit value from the labouring class.Engels talks about historical materialism in society and the contradiction of the capitalist era. the development of human society has moved through a series of stages, from hunting and gathering, through pastoralism and cultivation, to commercial society.[5] Friedrich Engels wrote: "I use 'historical materialism' to designate the view of the course of history, which seeks the ultimate causes and the great moving power of all important historic events in the economic development of society, in the changes in the modes of production and exchange, with the consequent division of society into distinct classes and the struggles of these classes."[6] According to Marxist theorists, history develops in accordance with the following observations: Social progress is driven by progress in the material, productive forces a society has at its disposal (technology, labour, capital goods, etc.) Humans are inevitably involved in production relations (roughly speaking, economic relationships or institutions), which constitute our most decisive social relations. Production relations progress, with a degree of inevitability, following and corresponding to the development of the productive forces...

Words: 404 - Pages: 2

Premium Essay

Taste

...Base on these two brand, the significant factor in the use value from Karl Marx (Theories of Surplus Value, Marx, 1972) and sign value from Jean Baudrillard ( For a critique of the political economy of the sign, Baudrillard, 1981) have clearly be shown. As Rolex is an expensive brand within the watches market, to the upper class , they can afford the price set by Rolex, purchasing this item won’t affect their daily livelihood. In fact, even watches are one of the daily necessity in terms of time checking, different brand’s watches are able to provide same basic information about time, however, Ice Watch , the brand in low price range but provide the same basic function of a watch, have a totally different effect on the influence of social role to the society.Lower class people have no enough economic capital to buy Rolex , but for them , they just need a timepiece , to notice the time ,so for them , they need a watch, the Use Value, the basic ability of an object to meet a human need (Theories of Surplus Value, Marx, 1972) . Upper class people is wealthy and enjoy the identity given by the goods they are using , to show that they have good taste, so they are not focusing on the function of a watches, they are focusing on the name and price of the product, the Sign Value, the value of the object goes beyong function, the object acts as a sign of the owners status, taste and identity. ( For a critique of the political economy of the sign, Baudrillard,...

Words: 264 - Pages: 2

Premium Essay

Marx Commodity Fetishism

...This research paper will mainly focuses on commodity fetishism described by Marx. According to Marx, it is the requirement or longing for a product or commodity placed on its societal position with Nonchalance to cost or basic reason. Label is something which represent everything in today's materialistic culture. Societal position, on occasion, is built up in view of the things you possess, the extent of your house, the make of your automobiles and so forth. Commodity Fetishism depends on the hypothesis of products with an evident supernatural quality. Marx trusted that a good could stay oversimplified in view of it’s use-value. But once a product was linked to a quoted price or somehow it includes, money, it turned into a result of Commodity Fetishism. It loses it solitary aim and expense, the moment it changes into a Commodity. Marx would've loved it if the profit and cost was placed on their real aspect. He trusted that a material was account on the basis of what went into it, and the quantity of work it took to form. The commodities were never perceived for what went into them, however perceived for how society advertised the material up. For e.g., when a part of timber transforms into a beautiful furniture. At this moment, the material is justified regardless of it's utilisation esteem and the estimation of the materials utilized. But it all changes, once the ...

Words: 918 - Pages: 4

Free Essay

Chilijski Cud

...Chilijski Cud – Polityka Makroekonomiczna Chile w latach 1973-1982 1. Gospodarka Chile do roku 1973 Po drugiej wojnie światowej gospodarka Chile podążyła tą samą drogą co gospodarki krajów sąsiadujących, a mianowicie podążyła ścieżką intensywnej industrializacji mającej zastąpić import produkcją przemysłową. Kraje miały być samowystarczalne, a to dzięki wysokim stawkom celnym zmniejszającym niemal do zera obecność zagranicznych towarów na danych rynkach. Miało to być rozwiązanie chwilowe, do momentu aż produkty krajowe staną się w pełni konkurencyjne w stosunku do zagranicznych. Jednak historia pokazała, że taka polityka wpisała się na stałe w Chilijski krajobraz. Kwestią równie istotną była sprawa rolnictwa. Pomimo sporego obszaru ziem i odpowiedniego klimatu do jej uprawiania oraz stosunkowo małej liczby ludności Chile nie było w stanie wyżywić wszystkich swoich mieszkańców. Spis rolny z połowy lat 50 pokazał, że 4% gospodarstw o powierzchni ponad 500 ha skupia łącznie 80% ziemi. Dalsze badania potwierdziły tezę, że wielkoobszarowe gospodarstwa pracują niewydajnie i paraliżują gospodarkę żywieniową całego kraju. Nie tylko rolnictwo cierpiało na brak rozwoju, a nawet na degradację – całą gospodarkę cechował marazm i zastój. Jednak w początkowej fazie realizowania filozofii industrializacji wyniki gospodarcze były obiecujące, niestety szybko się okazało, że tak naprawdę jest to rozwiązanie wybitnie szkodliwe. Długookresowa...

Words: 3202 - Pages: 13

Free Essay

International Management

...This script was made by: [pic] MEĐUNARODNI MENADŽMENT 2006. 1. TEORIJE MEĐUNARODNE TRGOVINE I REZULTATI EMPIRIJSKIH ISTRAŽIVANJA RELEVANTNI ZA MEĐUNARODNI MENADŽMENT Pristupi izvorima komparativnih prednosti Prilikom analize teorija međunarodne trgovine polazi se od teorije apsolutnih prednosti A. Smitha, koja je neposredno vezana za međunarodnu podelu rada. A. Smith dolazi do zaključka da bi bilo nerazumno za jednu zemlju da proizvodi ona dobra koja može da jeftinije nabavi iz drugih zemalja u razmenu za svoje proizvode. U uslovima slobodne trgovine koja omogućava da se svaka zemlja specijalizuje u onoj vrsti proizvodnje za koju postoje najpovoljniji uslovi. Smithova teorija se zasniva na radnoj teoriji vrednosti - proizvodi vrede onoliko koliko je u njima inkorporirano društveno potrebnog rada i u toj razmeri se i razmenjuju na tržištu. A. Smith je nerealno pretpostavio potpunu mobilnost faktora proizvodnje. D. Ricardo – Zemlja će se u međunarodnoj razmeni specijalizovati u onoj proizvodnji u kojoj, iako je skuplja, proizvodi relativno najmanje skupo, odnosno u onoj proizvodnji u kojoj, iako jeftinija, proizvodi relativno najjeftinije. Pri tome se posmatra odnos proizvodnja/faktor. G. Haberler unosi u teoriju spoljne trgovine princip graničnih troškova. Po G. Haberleru do izvoza dolazi kada su granični troškovi dodatne proizvodnje u jednoj zemlji niži od odgovarajućih graničnih troškova dodatne iste proizvodnje u drugim zemljama, ako se uključe transportni...

Words: 14018 - Pages: 57