ESEJ

IZ PREDMETA ''MIKROEKONOMIJA''

NA TEMU:

„Kredit ili lizing?“

Student: Predmetni nastavnik:
Goran Vukmir mr. Svetlana Dušanić Gačić
Broj indeksa: 318/09

Banja Luka, februar 2010. godine

Načini finansiranja poslovnog poduhvata

Kada čovjek shvati da ima dobru poslovnu ideju i odluči da je realizuje, da počne svoj vlastiti poslovni poduhvat i da se upusti u avanturu preduzetništva, suočava se sa nekoliko važnih odluka. Jedna od prvih je pitanje kako da obezbijedi finansiranje za svoj poduhvat? Da li da uložiti svoj vlastiti novac i ličnu ušteđivinu, ako je ima, i tako pokuša biti gospodar svoje sudbine? Da čeka da dovoljno uštedi za investiciju? Ili da se zaduži i plaća nekome kamate, ali da odmah zaigra tržišnu utakmicu?

Finansiranje vlastitim kapitalom je u pravilu najbolja opcija, ali je uvijek ograničeno sredstvima kojima pojedinac raspolaže. A to obično nije dovoljno, pogotovo u početnoj fazi biznisa, kada treba postići brz rast i agresivno osvojiti udio na tržišu. Vlastita sredstva će možda biti dovoljna za registraciju firme, nabavku kancelarijske opreme ili iznajmljivanje manjeg poslovnog prostora, ali će vrlo malo preduzetnika imati dovoljno vlastitih sredstava da sami finansiraju nabavku osnovnih sredstava, mašina, vozila ili repromaterijala.

U razvijenim tržišnim ekonomijama potencijalni preduzetnik ima na raspolaganju mnogo različitih opcija, počev od zaduživanja kod komercijalnih banka, preko tržišta kapitala do pronalaženja investitora koji su spremni da ulože svoj novac u njegov poslovni poduhvat. Nude se razne mogućnosti, i sve na prvi pogled izgledaju privlačno, ali za koju se opciju odlučiti?

Prije svega treba sagledati koje su sve opcije na raspolaganju u konkretnom slučaju, a zatim procijeniti očekivanu korist, troškove održavanja, osiguranja, amortizacije, poreski tretman, zastarijevanje i pad cijene pri eventualnoj prodaji opreme i sredstava.

Ipak realnost našeg okruženja je da je tržište kapitala slabo razvijeno, što zbog političke nestabilnosti, što zbog nezavršenih procesa tranzicije i reformi društva i privrede. U najkraćem malo je potencijlanih investitora, tržište kapital još nije zaživjelo u pravom smislu, tako da je kod nas za potencijalnog preduzetnika najčešće jedina realna opcija zaduživanje kod komercijalnih banka. I kada se obrati banci, preduzetniku se obično nude dvije osovne opcije: kreditno zaduženje ili lizing, kao dva osnovna bankarska proizvoda namijenjena preduzetnicima. I to nas dovodi do teme ovoga eseja, a to je dilema da li je za preduzetnika bolju izbor kredit i lizing?

Da bismo mogli da odgovorimo na to pitanje, treba prvo da vidimo šta je to kredit, šta je lizing, koja im je namjena i kakve su im prednosti i mane.

Kredit

Kredit je jedan od nastarijih i najznačajnijih bankarskih proizvoda, star vjerovatno koliko i sama robna razmjena među ljudima. Po definiciji kredit (engl. credit, lat. creditum) predstavlja ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.

Pojam obuhvaća profesionalne novčane bankarske kredite, pozajmljivanje imovine u bilo kojem obliku, dužničke vrijednosne papire – obveznice, blagajničke zapise, komercijalne zapise, nenovčane kredite u obliku akcepata, kreditna pisma, stand-by sporazume, "otvorene račune", međusobne poslovne aranžmane poduzeća s prodajom robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu naplatu, potrošačke kredite, izvoz robe s naplatom preko 60 (90) dana i slično.

Kredite takođe dijelimo i na: robne i novčane, bankarske i komercijalne, kratkoročne i dugoročne, proizvodne i potrošačke, za obrtna sredstva i investicije, otvorene i pokrivene, domaće i međunarodne i tako dalje.

Lizing

Kao relativno nov bankarski proizvod, lizing (od eng. leasing - najam) je posljednjih godina postao i kod nas poznat, i čak vrlo važan finansijski instrument. Pravna lica, posebno mali preduzetnici i zanatlije, se sve više odlučuju upravo za taj oblik kupovine, prije svega osnovnih sredstava za rad. Po definiciji, lizing je poseban oblik finansiranja koji se zasniva na ideji da je objekat lizinga bolje koristiti nego kupiti. Lizing omogućava korisniku da neku opremu ili nekretninu dobije na korištenje za vrijeme koliko mu je potrebna, umjesto da je kupi i plati unaprijed. Najam je u najkraćem, sporazum na osnovu koga najmodavac prenosi na korisnika najma, kao zamjenu za najamninu, pravo na korištenje nekog sredstva za dogovoreno razdoblje.

Ekonomsko-finansijski smisao lizinga je dakle određen finansiranjem nabavke pokretne i nepokretne imovine trajne vrijednosti radi iznajmljivanja i ostvarivanja prihoda, a ne radi vlasništva. Naknada i uslovi pod kojima će korisnink lizinga (preduzetnik) upotrebljavati imovinu se određuju ugovorom o lizingu. Pri tome treba razlikovati dva osnovna tipa leasinga: finansijski i operativni. Ta dva tipa se razlikuju su po načinu sticanja vlasništva nad predmetom lizinga, uslovima odobravanja, načinu obračuna troškova lizinga, kao i poreskom tretmanu.

Kod operativnog lizinga predmet najma ostaje u vlasništvu davaoca lizinga za cijelo vrijeme njegovog trajanja ali se po isteku lizinga može prodati trećem licu. Vrijednost predmeta lizinga se obračunava u neto iznosu, bez PDV-a koji se plaća u jednakim mjesečnim ratama za cijelo vrijeme trajanja najma. Troškovi operativnog lizinga priznaju se kao troškovi poslovanja i umanjuju osnovu za plaćanje poreza na dobit. Po isteku leasing ugovora, predmetna oprema ili nekretnina može se zamijeniti drugom - novom i modernijom.

Kod finansijskog lizinga predmet najma prelazi u potpuno vlašništvo korisnika sa zadnjom otplaćenom ratom lizinga. Za cijelo vrijeme lizinga, predmet se vodi u poslovnim knjigama korisnika kao investicija i iskazuje se u sklopu njegovog bilansa kao obaveza. Vrijednost predmeta lizinga obračunava se u bruto iznosu sa PDV-om koji se plaća ili u jednakim ratama tokom lizinga, ili ukupno na kraju lizinga. Osnovna razlika između lizinga i najma je da se kod lizinga nakon najamnog roka vlasništvo prenosi na korisnika lizinga, dok kod klasičnog najma do toga ne dolazi. I isto tako bitna razlika je da pri običnom najmu opremu održava najmodavatelj, dok kod lizinga opremu održava korisnik usluge.

Sličnosti i razlike između kredita i lizinga

• Kod kupovinu na kredit - kupac postaje odmah ili po isporuci vlasnik opreme, često je potrebno učešće, jak kolateral, a kao garanciju moze ali ne mora da se stavi predmet kupovine

• Kod lizinga - kupac postaje vlasnik opreme tek sa konačnim otkupom, a učešće može ali ne mora da postoji i može se plaćati na početku ili kraju

• Kod kredita kupac finansijskoj instituciji vraća pozajmicu sa pripadajućom kamatom

• Kod lizinga se može ali i ne mora, prvo plaćati učešće a ostatak u mjesečnim ratama, a zadnja rata je takozvani "otkup", kojom se otkupljuje predmet i postaje vlasnistvo korisnika lizinga

• Rizici i troškovi prinudne naplate za davaoca lizinga su puno manji nego za davaoca kredita, jer je davalac lizing do samog kraja zadržava vlasništvo nad predmetom lizinga, pa je u pravilu kamatna stopa za lizing niža nego kod kredita

Prednosti i mane kredita i lizinga iz perspektive preduzetnika

Oba načina finansiranja imaju svoje prednosti i mane. U najkraćem popis argumenata “za” i “protiv” bi izgledao ovako:

➢ Osnovne prednosti lizinga u odnosu na kredit su u jednostavnosti, brzini i fleksibilnosti kod ugovaranja i realizacije lizinga, ali isto tako i činjenici da se finansijska sredstva ne moraju angažovati unaprijed, već se oprema otplaćuje kroz proizvodnju u dužem vremenskom periodu. Time se povećava likvidnost i kreditna sposobnost preduzeća, korisnika lizinga. Pošto u slučaju neplaćanja rate, davalac lizinga nema nikakve sudske i druge troškove jer je predmet već u njegovom vlasništvu, u pravilu je kamatna stopa za lizing niža nego kod kredita.

➢ Nedostaci lizinga u odnosu na kredit se ogledaju u tome što preduzetnici koji nisu u sistemu PDV-a ne mogu PDV obračunat na kamate davaoca lizinga iskoristiti kao pretporez, a banka na kamate ne zaračunava PDV. Isto tako predmet lizinga ostaje u vlasništvu davaoca lizinga, što može biti problem kod nekih vrsta djelatnosti. Glavna prednost kod kredita je da preduzetnik odmah stiče vlasnistvo nad predmetom kredita.

➢ Takođe, treba imati u vidu i da finansijski i opertivni lizing imaju svoje prednosti i mane. Na primjer, prednost finansijskog lizinga je da se PDV u cijelosti i odmah priznaje kao pretporez, a predmet lizinga može se najčešće amortizirati po prikladnim stopama te time smanjiti osnovica poreza na dobit. S druge strane, prednosti operativnog lizinga je da rizike snosi davalac lizinga, mjesečne rate su manje a učešće je takođe manje.

Zaključak

Na kraju se opet mora naglasiti da je za investiranje najpovoljnija opcija korištenje vlastitog kapitala, ali da je rijetko kada moguće cijeli poslovni poduhvat finansirati iz vlastitih sredstava. I tada je potpuno opravdano i poželjno posegnuti za kreditom ili lizingom.

Na prvi pogled, sagledavanjem svih gore navedenih argumenata, čini se da je lizing sigurnija i povoljnija opcija za preduzetnika, pogotovo onog koji tek počinje novi poslovni poduhvat. Ne zahtjeva ulaganje novca unaprijed, kreditna sposobnost se lizingom se (za razliku od kredita) poboljšava, kao i financijski indikatori likvidnosti i zaduženosti. Lizing može dijelom biti i rješenje za smanjenje privremene nesolventnosti poduzetnika i omogućiti preduzetniku veću troškovnu elastičnost bez prethodne akumulacije kapitala.

Ali ipak, jednostavnog odgovora nema. Svaki slučaj treba posmatrati odvojeno i detaljno analizirati sve aspekte problema. Treba svakako usporediti kamatnu stopu kredita i diskontnu stopu rata za leasing. Ako je diskontna stopa relativno niska, bolje se odlučiti za kupovinu na lizing, a ako je diskontna stopa relativno visoka, za kupovinu na kredit.

Ključna je razlika je i u tome što kredit možete dobiti za razne svrhe, pa čak i nenamjenski. Leasing je ipak većinom ograničen na osnovna sredstva koja se moraju iskoristiti u radu. Isto tko, treba imati u vidu da je lizing koristan samo ako preduzetnik iz svoje osnovne djelatnosti može zaraditi toliko da može pokriti njegove troškove. Inače ga je bolje izbjegavati jer u ekonomiji nikad iz ničega ne nastaje nešto, ali je moguće obratno.