DIO DRUGI FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE
Opšti elementi finansijskog izvještavanja Ciljevi finansijskog izvještavanja
Osnovni cilj finansijskih izvještaja sastoji se u prikupljanju i obezbjeđenju informacija o finansijskom položaju, perfomansi (uspješnosti poslovanja) i promjenama u finansijskom položaju pravnog lica. Te informacije se korisne širokom krugu korisnika u donošenju poslovnih odluka. ne može pružiti sve informacije potrebne i posebne dodatne informacije. finansijski izvještaj pruža samo finansijske (vrijednosne) ali ne i nefinansijske informacije. Procjene i previđanja kao sastavni dio finansijskih izvještaja Prema zakonskim propisima u Federaciji BiH finansijski izvještaji se obavezno sačinjavaju polugodišnje i godišnje.
-
-
Korisnici finansijskih izvještaja
Među najvažnije korisnike informacija koje se prezentiraju finansijskim izvještajem spadaju: - ulagači odnosno dioničari - zaposleni - zajmodavci - dobavljači i drugi povjerioci - kupci - državni organi i - javnost
-
Ovdje treba napomenuti da je menadžment pravnog lica istovremeno i korisnik i pružalac informacija.
Finansijski položaj, uspješnost poslovanja i izmjene u finansijskom položaju
U zabilješkama uz finansijski izvještaj pravno lice je obavezno objaviti informaciju o predloženom konceptu raspodjele dobiti na dioničare, ulagače, reinvesticije i druge namjene. Informacije o finansijskom položaju pravnog lica daju se kroz pozicije bilansa stanja, bilans uspjeha, a informacije o promjenama u finansijskom položaju sadržane su u finansijskom izvještaju kao poseban izvještaj. Finansijski položaj ogleda se kroz nekoliko relevantnih informacija bilansa stanja i to: - ekonomskim resursima koje kontroliše pravno lice; Vrijednost ekonomskih resursa je značajno obilježje finansijskog položaja pravnog lica. Pored toga, bitan kvalitet je i mogućnost da se ti resursi prilagođavaju vlastitim interesima. - finansijskoj strukturi; Finansijska struktura označava prije svega strukturu ročnosti sredstava, potraživanja i obaveza, od čega zavisi mogućnost blagovremenog udovoljenja prema ulagačima, dobavljačima, kreditorima i.t.d. - likvidnosti; - solventnosti; sposobnost blagovremenog izmirenja nastalih finansijskih obaveza vezana je duži rok - sposobnosti prilagođavanja promjenama u okruženju; Sposobnost prilagođavanja promjenama u okruženju podrazumijeva mogućnost prilagođavanja sopstvenim interesima i u situaciji budućih izmijenjenih uslova kao i dobro predviđanje eventualnih promjena u okruženju koje su od uticaja na poslovne tokove i njegove rezultate Rezultate o uspješnosti poslovanja daje bilans uspjeha. informacije o finansijskom položaju odnosno informacije o gotovinskim tokovima neophodne su za procjenu sposobnosti pravnog lica da i u budućnosti generiše gotovinu i njene ekvivalente radi ostvarivanja svojih poslovnih, investicionih i finansijskih aktivnosti.
-
-
-
Kvalitativne karakteristike finansijskog izvještavanja
Kvalitativne karakteristike finansijskog izvještavanja (načela) predstavljaju kriterije koji se moraju zadovoljiti kod pripremanja i objavljivanja finansijskih izvještaja Među najvažnija načela finansijskih izvještaja ubrajaju se:
-
-
razumljivost relevantnost značajnost pouzdanost vjerodostojna prezentacija suština prije forme neutralnost opreznost kompleksnost uporedivost blagovremenost ravnoteža između koristi i troška i ravnoteža između kvalitativnih karaktersitika
Načelo razumljivosti predstavlja zahtjev da informacije sadržane u finansijskim izvještajima budu razumljive njihovim korisnicima. Imajući u vidu činjenicu da je najveći dio informacija u finansijskom izvještaju sadržajno unaprijed definisan putem obavezujuće forme pojedinih obrazaca to je neophodno da se detaljnija obrazloženja daju putem zabilješki uz finansijske izvještaje. Ovdje treba napomenuti potrebu da korisnici finansijskih izvještaja moraju posjedovati dovoljno ekonomskog znanja posebno iz oblasti računovodstva kako bi razumjeli i svrsishodno iskoristili prispjele informacije. Relevantnost kao osnovni kriterij informacija sadržanih u finansijskim izvještajima označava korisnost i neophodnost tih informacija pri donošenju poslovnih odluka. To je ustvari svojstvo informacija da omogući i pomogne njihovim korisnicima da shvate suštinu poslovnih događaja i njihove reperkusije na poslovanje kao i da eventualno omogući predviđanje budućih događaja. Informacije s jedne strane treba da potvrde nastale poslovne događaje a s druge strane da omoguće predviđanje nastanka poslovnih događaja i njihovih efekata. Značajnost označava stepen važnosti informacija sadržanih u finansijskim izvještajima u pogledu razumijevanja finansijskog stanja ili položaja pravnog lica i na donošenje ispravnih ekonomskih odluka u budućnosti. Drugim rječima znači da bi krivim tumačenjem ili njihovim izostavljanjem došlo do donošenja pogrešnih ekonomskih odluka. Uobičajeno je da se svaka značajna informacija treba posebno istaći i posebno (odvojeno) prikazati. Značajnost stavki zavisi od njihovog iznosa kao i od njihove prirode posebno ako se radi o materiji sa visokim stepenom rizika u budućnosti.
Pouzdanost je također jedno od načela finansijskog izvještavanja. Da bi informacija bila od koristi ona mora biti pouzdana, vjerodostojna i objektivna. Neke računovodstvene stavke treba procijeniti ukoliko je to moguće što realnije, a u protivnom, ukoliko ne može doći do razumne procjene tada se takve stavke priznaju u bilansu. Vjerodostojna prezentacija označava kriterij koji obavezuje da finansijski izvještaj mora dati istinit i fer pregled sredstava, obaveza, finansijskog položaja, dobitka ili gubitka i novčanih tokova pravnog lica odnosno povezane grupe pravnih lica putem konsolidovanih finansijskih izvještaja. Vjerodostojna prezentacija odnosi se na sve komponente finansijskog izvještaja, na svaku poziciju tog izvještaja kao i na finansijski izvještaj u cjelini. Vjerodostojnost prezentacija finansijskih izvještaja može se posmatrati u funkciji pravilnosti, sveobuhvatnosti, tačnosti i blagovremenosti vođenja knjigovodstvene evidencije. Međutim, zbog njihove specifične prirode pojedine stavke i transakcije podložne su riziku da ne budu potpuno vjerodostojne. U određenim slučajevima takve stavke kod kojih je vrednovanje isuviše neodređeno iskazaće se samo u zabilješkama finansijskih izvještaja. Suština prije forme je zahtjev da se finansijske informacije formiraju i prezentiraju u skladu sa njihovom suštinom i ekonomskom stvarnošću a ne samo prema zakonskoj formi iskazanoj kroz odgovarajući obrazac. Ukoliko se desi da sadržaj pojedinih pozicija odstupa od opisa tih pozicija u samim šemama takvu situaciju treba unijeti i obrazložiti u zabilješkama uz finansaijske izvještaje. Neutralnost informacija u finansijskim izvještajima označava njihovu objektivnost. Da bi informacije zaista bile i objektivne a time i pouzdane postavlja se kao osnovni uslov onima koji ih prezentiraju da budu nepristrasni i da u tom poslu ne polaze od unaprijed definisanog cilja. Opreznost predstavlja bitan princip koga se treba pridržavati prilikom vrednovanja sredstava i obaveza kao i prihoda i rashoda. Ovaj princip se manifestuje i kroz primjenu principa homogenosti i integralnosti rashoda i prihoda što pretpostavlja da se u bilansu uspjeha obuhvate samo oni prihodi i rashodi koji tom obračunskom periodu zaista i pripadaju. Što se tiče vrednovanja pozicija bilansa stanja princip je da se aktivne stavke vrednuju po nižim a pasivne stavke po višim vjerovatnim iznosima. Osnovni zahtjev principa opreznosti je da sredstva i prihodi nisu precijenjeni a da obaveze i
rashodi nisu potcijenjeni. Nije dozvoljeno stvaranje skrivenih rezervi ili prekomjernih rezervisanja, potcjenjivanje sredstava ili prihoda ili namjerno povećavanje obaveza ili rashoda. Kompletnost podrazumijeva potpunost informacije u smislu da ona sadrži sve činjenice i elemente koji su neophodni da bi informacija bila pravilno shvaćena. U slučaju da nije potpuna tada ona nosi rizik da bude dezinformacija jer može dovesti do pogrešnih, često suprotnih zaključaka i time i do pogrešnih poslovnih odluka. Međutim, kompletnost informacija ne mora uključiti i neke manje značajne elemente pogotovo ako bi njihovo uključivanje iziskivalo nastanak odgovarajućih troškova pa bi takvo kompletiranje informacija bilo neekonomično. Uporedivost je zahtjev da finansijski izvještaji budu usaglašeni sa propisanim šemama i računovodstvenim standardima. U slučaju čestih promjena bilansnih šema pojaviće se problem uporedivosti. Korisnici finansijskih izvještaja vrše njihovu komparaciju kroz više vremenskih intervala kako bi utvrdili trendove u poslovanju i planirali poslovne procese u narednom periodu. Prilikom poređenja, šeme finansijskih izvještaja između dvije godine moraju imati korespondirajuće podatke. Jedan od sulova uporedivosti podataka između dva vremenska intervala predstavlja i dosljedna primjena usvojenih računovodstvenih politika, a ukoliko dođe do njihove promjene tada je potrebno objaviti efekte tih promjena. Blagovremenost označava zahtjev da računovodstvene informacije budu prezentirane na vrijeme što omogućava blagovremeno donošenje odgovarajućih ekonomskih odluka. U većini slučajeva zakašnjele informacije gube svoju relevantnost i postaju beskorisne iako možda zadovoljavaju većinu drugih zahtjeva. U poslovnoj praksi pokazalo se da je bitnija pravovremenost informacija nego njena potpuna tačnost i pouzdanost. Ravnoteža između koristi i troška je opšti ekonomski princip koga treba uvažavati. Korisnost pojedinih informacija je vrlo teško ili čak nemoguće posebno sagledati i ocijeniti. Procjena troškova i koristi predstavlja »proces prosuđivanja« pa korisnici informacija finansijskih izvještaja i oni koji ih proizvode su svjesni tog ograničenja. Ravnoteža između kvalitativnih karakteristika je zahtjev da se postigne optimalna ravnoteža između svih kvalitativnih karakteristika (načela) jer je gotovo nemoguće udovoljiti svim navedenim zahtjevima. To je razlog da se računovodstveni radnici i menadžment pravnog lica često nalaze u situaciji da
prosuđuju o stepenu važnosti svakog od navedenih kriterija i o njihovom međusobnom usklađivanju a sve u cilju zadovoljenja potreba korisnika finansijskih izvještaja.
Vrednovanje elemenata finansijskih izvještaja
Bitan elemenat u iskazivanju pojedinih elemenata finansjiskih izvještaja čini njihovo vrednovanje t.j. novčana kvantifikacija. Mjerljivost pozicija je preduslov njihovog unošenja u bilans stanja i bilans uspjeha. Sve dok ne budu mjerljive pojedine stavke se mogu iskazati samo u zabilješkama ali ne i u drugim komponentama finansijskih izvještaja.
Prema Kodeksu računovodstvenih načela vrednovanje predstavlja proces utvrđivanja novčanih iznosa po kojima bi trebalo priznati elemente finansijskih izvještaja i iskazati u bilansima stanja i uspjeha. U finansijskim izvještajima koriste se različite osnove vrednovanja: Iznosi u kojima se knjigovodstveno evidentiraju: Sredstva (Prihodi) Obaveze (Rashodi) Plaćeni iznosi gotovine Iznos ili vrijednost ili ekvivalenata primitka koji je gotovine, ili fer proizveo obavezu (po vrijednost druge date osnovu koga je naknade u vrijeme iskazana i nastala) nabavke sredstva Iznos koji bi trebao biti Iznos koji bi bio plaćen da se isto ili potreban da se obaveza odgovarajuće sredstvo izmiri sada nabavi sada Iznos koji bi se mogao Iznos koji se očekuje da dobiti redovnom će biti plaćen na ime prodajom sredstava, izmirenja obaveze zamjenom i sl. Sadašnja vrijednost Sadašnja vrijednost očekivanog priliva od očekivanog odliva za sredstava koji se izmirenje obaveze u očekuje u budućnosti, budućnosti diskontirano za moguća diskontirano za moguća umanjenja umanjenja
Osnov vrednovanja
Trošak nabave
Tekuća cijena
Ostvariva vrijednost
Sadašnja vrijednost
Konsolidacija finansijskih izvještaja
Konsolidovani finansijski izvještaj je dužno pripremiti matično pravno lice koje posjeduje jednu ili više podružnica. Predmet konsolidacije su sredstva, obaveze i finansijski rezultat. Inače, matično pravno lice (matica) i njegove podružnice vode posebna računovodstva jer su to posebne računovodstvene cjeline pa oni imaju svoje posebne finansijske izvještaje. Obaveza matičnog pravnog lica da sačinjava konsolidovani finansijski izvještaj proizilazi iz činjenice što ono posjeduje preko 50% glasačkog potencijala podružnice a time i kontrolu nad podružnicom. Posmatrano sa računovodstvenog aspekta konsolidovani finanasijski izvještaj čini jedinstvenu cjelinu jer su matica i sve njene podružnice tretirani kao jedno pravno lice. Konsolidovani finansijski izvještaji koriste dioničarima, nadzornom odboru i menadžmentu pravnih lica. Informacije se putem ovog izvještaja pružaju još i kreditorima, potencijalnim ulagačima (dioničarima) i državnim organima o vrsti i djelokrugu rada koji je pod zajedničkom kontrolom. S druge strane konsolidovani finansijski izvještaji imaju znatno manji značaj za vlasnike manjinskog interesa, kreditore i druge povjerioce jer se ovim izvještajem ne daju informacije o pojedinačnoj finansijskoj poziciji svake podružnice. Te informacije će se tražiti u odvojenim finansijskim izvještajima podružnice – članice grupe. U odvojenim i konsolidovanim finansijskim izvještajima matica obračunava svoja ulaganja koristeći sljedeće metode: Ulaganje Odvojeni finansijski izvještaji Metod troška Konsolidovani finansijski izvještaj Metod kupovine metod troška (ako podružnica izgubi status) Metod udjela Metod troška (ako pridruženo preduzeće gubi svoj status)
-
-
-
-
Ulaganje u podružnicu
Ulaganja u pridružena Metod troška preduzeća
-
-
Prilikom pripremanja konsolidovanog finansijskog izvještaja izvještaji matice i njenih podružnica se sabiraju po metodi stavka po stavka, dodavanjem istih stavki sredstava, obaveza, vlasničkog kapitala, prihoda i rashoda. Postupak konsolidacije obuhvata sljedeći koraci:
-
-
eliminišu se knjigovodstveni iznosi ulaganja matice u svaku podružnicu i udio matice u vlasničkom kapitalu svake podružnice; manjinski interesi u dobiti ili gubitku konsolidovanih podružnica se identifikuju i usklađuju sa dobiti ili gubitkom grupe da bi se doščo do neto dobiti-gubitka koji se mogu pripisati vlasničkom kapitalu matice; manjinski interes u neto sredstvima konsolidovanih podružnica se identifikuju i prezentiraju u konsolidovani bilans stanja odvojeno od obaveza dioničarskog vlasničkog kapitala matice
Set finansijskih izvještaja
Set finansijskih izvještaja sadrži sljedeće komponente: - bilans stanja - bilans uspjeha - izvještaj o gotovinskom toku - izvještaj o promjenama u vlasničkom kapitalu - računovodstvene politike i zabilješke uz finansijske izvještaje
Finansijske izvještaje dužni su da sačinjavaju sva pravna lica sa sjedištem na teritoriji Federacije BiH koja obavljaju djelatnost za koju su registrovani. - Sadržaj i oblik propisanih obrazaca računovodstvenog iskaza uslovljen je vrstom pravnog lica, djelatnosti koju obavlja i kontnim planom koji primjenjuje prilikom vođenja svojih poslovnih knjiga. - Tako su obavezni da sačine i podnesu polugodišnji i godišnji finansijski izvještaj: - preduzeća (privredna društva) - društva za osiguranje i reosiguranje - banke i druge finansijske institucije - fondovi (investicioni, privatizacijski i drugi profitno orjentisani fondovi) - neprofitni fondovi i zaklade - neprofitna pravna lica, udruženja građana i sl. - Budžet i budžetski korisnici Pravnom licu je omogućeno da pored obavezujućih polugodišnjih i godišnjih finansijskih izvještaja sačinjava i intervalne izvještaje za kraće vremenske periode ukoliko za to ima potrebe.
Bilans stanja
Definicija - Bilansom stanja daje se sumaran prikaz imovinske situacije konkretnog pravnog lica na određeni dan izražen u finansijskim pokazateljima. sadržaj bilansa stanja su sredstva, obaveze i kapital, daje pokazatelje finansijskog položaja pravnog lica. Bilans stanja pruža potpun uvid u sve pozicije aktive (sredstva) i pasive (obaveze i kapital). Pojedine pozicije grupisane su po stavkama uvažavajući načelo rastuće likvidnosti (kod aktive) odnosno načelo ročnosti ili rastućeg dospjeća kod obaveza Broj pozicija bilansa stanja propisuje Federalno ministarstvo fianansija. Aktuelni obrasci bilansnih šema su propisani prema vrstama pravnih lica (preduzeća, banke i.t.d.) neovisno od njihove veličine pa sva pravna lica iz iste grupacije popunjavaju iste obrasce. U pojedinim zemljama izvršene su podjele preduzeća na mala, srednja i velika po osnovu vrijednosti imovine, broja zaposlenih, visine kapitala i.t.d. Mala preduzeća popunjavaju skraćeni bilans stanja koji sadrži samo pojedine zbirne pozicije imovine, obaveza i kapitala. Ali, da bi se sačinio skraćeni bilans stanja i ta preduzeća moraju prethodno sačiniti bilans potpunog sadržaja. Imajući u vidu dinamičku teoriju bilansa bilans stanja je moguće sačiniti u bilo koje vrijeme u toku poslovanja. Međutim, on se po pravilu sačinjava na početku i na kraju poslovne godine. Krajnji bilans prethodne godine predstavlja istovremeno početni bilans za narednu poslovnu godinu. Simplificirani oblik bilansa stanja
-
-
-
-
-
Bilans uspjeha
Bilans uspjeha prezentira pokazatelje uspješnosti poslovanja pravnog lica tako što prikazuje pozicije rashoda, prihoda i finansijskog rezultata za određeni vremenski period. Pozicije rashoda, prihoda i finansijskog rezultata obezbjeđuje se odvojeno po aktivnostima (poslovne, investicione, finansijske) s ciljem da se nakon odgovarajuće analize preduzmu odgovaajuće mjere u cilju poboljšanja uspješnosti poslovanja u budućnosti. I za bilans uspjeha, kada je u pitanju mogući ili propisani broj bilansnih pozicija vrijedi ista konstatacija kao i kod bilansa stanja.
-
-
-
Skraćeni obrazac bilansa uspjeha obezbjeđuje manji broj informacija korisnicima finansijskih izvještaja na «prvoj strani» izvještaja.
Izvještaj o gotovinskim tokovima
Cilj izrade i prezentacije izvještaja o novčanim tokovima je da se korisnicima finansijskih izvještaja obezbjede informacije i analizu gotovinskih porimitaka i izdataka u razmatranom vremenskom periodu. Ovaj izvještaj koristiće ulagačima i povjeriocima kako bi imali potrebne informacije o: - mogućnosti pravnog lica da generiše pozitivne gotovinske tokove u budućnosti; - razlici između prikazane neto dobiti u bilansu uspjeha i gotovinskih primitaka i izdataka pravnog lica; - gotovinskom i negotovinskom aspektu ulagačkih i finansijskih aktivnosti pravnog lica. Transakcije i poslovni događaji priznaju se i obuhvataju na akrualnoj (obračunskoj) osnovi. Tako se prihodi priznaju onda kada su nastali a ne kada su izvršene naplate. Rashodi se priznaju u momentu njihovog nastanka a ne kada su za njih izvršene isplate gotovine. Sve pozicije izvještaja o gotovinskim aktivnostima, dakle, svi priljevi i svi odljevi gotovine i ekvivalenata gotovine klasificirane su u tri grupacije i to: - poslovne aktivnosti - ulagačke (investicione) i - finansijske Zavisno od toga da li su u tekućem periodu veći prilivi ili odljevi gotovine i njenih ekvivalenata gotovinski tok po svome karakteru može biti pozitivan ili negativan. Osnovni smisao i sadržaj ove komponente finansijskog izvještaja nalazimo u činjenici što se na osnovu bilansa stanja i bilansa uspjeha ne pružaju cjelovite informacije o stanju i promjenama gotovine i njenih ekvivalenata. Što se tiče metodologije sačinjavanja izvještaja o gotovinskim tokovima u računovodstvenoj teoriji i praksi izdiferencirane su dvije metode: - direktna i - indirektna
-
-
-
-
-
-
U našim uslovima obavezna je primjena indirektne metode Kod indirektne metode neto dobit se usklađuje za učinke gotovinskih transakcija, vrši vremensko razgraničenje prošlih ili budućih gotovinskih primitaka ili izdataka, te pozicije rashoda ili prihoda koje su vezane za finansijske ili investicione tokove. Indirektna metoda usresređena je na razliku između neto dobiti i gotovinskih tokova. Obrazac izvještaja o gotovinskom toku počinje od neto dobiti koja se preuzima iz bilansa uspjeha. Inače, neto dobit proističe iz operativnih aktivnosti usklađena za prihode i rashode od ulaganja, finansiranja i vanrednih stavki umanjena za porez na dobit. Ukoliko se porez na dobit ne obračunava uzima se iznos dobiti prije oporezivanja i unosi kao početna stavka u izvještaju o gotovinskim tokovima. Kod ovog usklađivanja treba voditi računa o sljedećem: Obračunata (akumulirana) amortizacija u toku godine dodaje se iznosu neto dobiti jer je to bio rashod prilikom utvrđivanja finansijskog rezultata. Sve ostvarene prihode od otuđivanja materijalnih i nematerijalnih sredstava treba oduzeti od neto dobiti a sve rashode po istoj osnovi treba dodati na neto dobit. Prihode od finansiranja stalnih sredstava (kamate, dividende, udjeli u dobiti pravnih lica na osnovi metode udjela) treba oduzeti od neto dobiti i obrnuto rashode (kamate) treba dodati na neto dobit. Pozicije tekućih sredstava u bilansu stanja koje utiču na usklađivanje su: - zalihe - Potraživanja - Obračunati nefakturisani prihodi i - Unaprijed plaćeni troškovi Povećanje ovih stavki u tekuće periodu u odnosu na krajnje stanje prethodnog obračunskog perioda treba oduzeti od neto dobiti i obrnuto smanjenje navedenih stavki se dodaje. Pozicije tekućih obaveza u bilansu stanja koje utiču na usklađivanje su: - obaveze prema dobavljačima - Ostale obaveze - Obračunati troškovi - Odloženi prihodi
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Ukoliko je došlo do povećanja navedenih stavki u tekućem obračunskom periodu u odnous na prethodni period tada iznos povećanja treba dodati na neto dobit i obrnuto. Treba posebno spomenuti kategoriju «zarada od gotovinskog toka» koju čini neto dobit uvećana za amortizaciju (Cash Flow Earnings – CFE). Ova kategorija čini polaznu osnovu za analizu odstupanja stanja gotovine za protekle peridoe kao i za planiranje budućih gotovinskih tokova.
Izvještaj o promjeni strukture vlasničkog kapitala daje prikaz podataka o promjenama u kapitalu za dvogodišnji period sa podacima o povećanju (upisanom) kapitala, dodatno uplaćenom kapitalu, efektima revalorizacije odnosno revalirizacionim rezervama i akumuliranoj dobiti ili gubitku iz prethodnog perioda. Podaci ovog izvještaja imaju širok krug korisnika a posebno su bitni za vlasnike, ulagače i dioničare. Oni ilustrativno pokazuju kako se finansijski položaj i uspješnost poslovanja pravnog lica odrazila na vrijednost vlasičkog kapitala pravnog lica u proteklom periodu. Ovaj izvještaj se sastoji iz dva dijela: - podaci o dioničarskom kapitalu i - podaci o promjenama u kapitalu Izvještaj promjena u kapitalu popunjavaju sva pravna lica bez obzira na njihov oblik (dionička društva, društva sa ograničenom odgovornošću i dr.).
-
-
-
-
R. br. 1 1 2 3 4 5
Podaci o dioničarskom kapitalu OPIS 2 Broj eksternih dionica na dan Odobrene (autorizovane) Izdate i u potpunosti naplaćene Izdate i nenaplaćene u potpunosti Držane od pravnih lica Redovne dionice 3 x x x x x Povlaštene dionice 4 x x x x x
6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 -
Držane od podružnica Držane od pridruženih pravnih lica Rezervisane za izdavanje pod opcijama, ugovorima i.t.d. Nominalna vrijendost po dionici Dividenda po dionici Kumulativne povlaštene dividende koje nisu isplaćene Izračunavanje broja ostalih dionica Broj eksternih dionica na dan _________ Izdate dionice Opozvane dionice Stečene vlastite dionice Prodate vlastite stečene dionice Broj eksternih dionica na dan _________ Izdate dionice Opozvane dionice Stečene vlastite dionice Prodate vlastite stečene dionice Broj eksternih dionica na dan _________
x x x x x -
x x x x x x
x x (x) (x) x x x (x) (x) x x
x x (x) (x) x x x (x) (x) x x
Prema gornjem obrascu podaci se unose posebno za redovne a posebno za prioritetne (povlaštene, preferencijalne) dionice. Izvještaj o promjenama u kapitalu sačinjavaju sva pravna lica bez obzira da li se radi o dioničarskim društvima, društvu sa ograničenom odgovornošću i dr.
-
Računovodstvene politike i zabilješke uz finansijske izvještaje obavezujuća komponenta finansijskog izvještaja. ovaj dio finansijskog izvještaja je opisnog karaktera i bez propisane forme. Osnovna svrha ove komponente finansijskog izvještaja je da dopuni i obrazloži prezentirane podatke te da ukaže na njihove posljedice i efekte u budućnosti. Donošenje računovodstvenih politika i njihova primjena je u nadležnosti menadžmenta. Računovodstvene politike prožimaju i tretiraju brojna područja kao što su priznavanje prihoda, načela konsolidacije, poslovne kombinacije, zajedničke poduhvate, priznavanje materijalnih i nematerijalnih troškova, ugovora o izgradnji i ulaganje u nekretnine, ugovor o lizingu, troškove istraživanja, zalihe, poreze, rezervisanja i sl.
-
-
Postoje okolnosti i situacije koje mogu dovesti do promjena računovodstvenih politika i to: o ako to zahtjeva zakon o ako to zahtjeva nadležno tijelo za računovodstvene standarde o ako će promjena rezultirati u prikladnijem predstavljanju događaja i transakcija u finansijskom izvještaju pravnog lica. Cilj zabilješki uz finansijske izvještaje je da se dopune, obrazlože, razrade i dodatno objasne finansijske informacije prezentirane u ostalim komponentama finansijskih izvještaja kako bi se pomoglo korisnicima tih informacija da ih što bolje razumiju i da im na taj način budu što pouzdanija i korisnija podloga za donošenje poslovnih odluka. preporuka o redoslijedu prezentacije zabilješki. Taj redoslijed je sljedeći: Izvještaj o osnovi vrednovanja i primjenjenim računovodstvenim politikama Pomoćne informacijekoje potkrepljuju stavke prezentirane na prvoj strani svakog finansijskog izvještaja, i to onim redoslijedom kojim je prezentirana svaka stavka i svaki finansijski izvještaj i Ostala objavljivanja uključujući: potencijalne događaje, ugovorne obaveze kao i druge finansijske objave i objavljivanja koja nsu finansijske prirode, kao što su prosječan broj zaposlenih tokom perioda.
-
-
-
Pokazatelji Uspješnosti Poslovanja Zasnovani na Finansijskim Izvještajima izrađen je sistem brojnih poslovno-analitičkih pokazatelja, taj sistem izgradnje nije definitivan. najvećim dijelom zasnovana je na komponentama finansijskog izvještaja horizontalna i vertikalna analize bilansa analizi rentabilnosti analizi likvidnosti analiza efikasnosti investicija dioničara, obrasci "Zeta Score" i izvještaj o gotovinskim tokovima.
Horizontalna analiza bilansa Horizontalna analiza predstavlja uporedni prikaz pozicija bilansa stanja i bilansa uspjeha izražen u finansijskim pokazateljima za više uzastopnih obračunskih perioda. dinamička analiza poslovanja zahtijeva pored podataka tekućeg finansijskog izvještaja i podatke i informacije iz prethodnih obračunskih perioda radi njihove međusobne komparacije.
-
-
Uobičajena je praksa da se kod ovog oblika analize određuje bazna godina sa kojom se vrše komparacije na osnovu baznih indeksa. moguće je na osnovu lančanih indeksa vršiti poređenje podataka svake godine sa prethodnom godinom. Neka pravna lica koriste istovremeno obe tehničke komparacije kao osnovne analitičke metode koje koristi menadžment. drugi aspekt horizontalne analize bilansa je izračunavanje odnosnih vrijednosti zasnovanih na uporednim pokazateljima aktive i pasive (kod bilansa stanja) ili prihoda i rashoda (kod bilansa uspjeha)
Vertikalna analiza bilansa Suštinu vertikalne analize bilansa (bilansa stanja i bilansa uspjeha) predstavlja utvrđivanje participacije pojedinih bilansnih pozicija u odnosu na njihov ukupan zbir izražen u procentima. Tako je u aktivi bilansa moguće razmotriti procentualno učešće tekućih (obrtnih) sredstava u odnosu na ukupnu vrijednost aktive ili participacija stalnih sredstava u odnosu na ukupna sredstva. Odnosi se utvrđuju i unutar pojedinih grupacija sredstava tako što se utvrđuje procentualno učešće jedne bilansne pozicije sredstava u odnosu na ukupnu vrijednost te grupe sredstava. Identična je situacija i sa analizom pozicija pasive bilansa stanja (kratkoročne obaveze, dugoročne obaveze, kapital). Postupak vertikalne analize identičan je i kod bilansa uspjeha kod koga također utvrđujemo procentualno učešće pojedinih bilansnih pozicija u odnosu na ukupnu vrijednost odgovarajuće grupacije. Komparacijom pokazatelja koje daje vertikalna analiza bilansa za nekoliko obračunskih perioda utvrdiće se kretanje (trend) ovih pokazatelja za koje se može reći da su rezultat poslovne politike i politike investiranja konkretnog pravnog lica.
-
-
-
-
Analiza odnosa pozicija bilansa stanja i bilansa uspjeha U praktičnom pogledu analiza pozicija odnosa bilansa stanja i bilansa uspjeha predstavlja analizu performansi i pomaže u definisanju i kvantifikaciji pokazatelja uspješnosti u poslovanju pravnog lica. Analizom odnosa utvrđuje se profitabilnost, likvidnost, solventnost i obrt sredstava. Isto tako, praktična upotreba analize odnosa prezentira se i kroz analizu investicija, analizu dodatne vrijednosti i utvrđivanje ukupnog izraza uspješnosti u poslovanju.
-
Analiza rentabilnosti U ovoj analizi profitna marža i povrat na investirano predstavaljaju dva primarna odnosa pa ćemo se o oblicima ovih odnosa u narednom prikazu detaljnije osvrnuti. Profitnu maržu ili maržu dobitka možemo posmatrati kao: bruto profitnu maržu, operativnu profitnu maržu, profitnu maržu prije oporezivanja, neto profitnu maržu i maržu neto preostalog profita.
- Povrat na investirano analiziraće se kao : povrat na ukupni kapital, povrat na uloženi dugoročni kapital, povrat na dionički kapital.
Bruto profitna marža Ovaj pokazatelj je od izuzetne važnosti jer omogućuje menadžeru provođenje odgovarajućih mjera u cilju racionalizacije troškova a posebno opštih troškova uprave i prodaje. Isto tako, bruto profitna marža služi menadžeru i kao indikator za komparaciju sa drugim preduzećima koja se bave istom djelatnosti. Na osnovu odgovarajućih poređenja otvara se prostor za detaljnu analizu prodajnih cijena proizvoda i usluga s jedne strane te analize troškova s druge strane.
-
Operativna profitna stopa Ovaj indikator pokazuje koliko prihoda preostaje preduzeću nakon podmirenja proizvodnih i opštih troškova, dakle, svih troškova osim troškova finansiranja. U slučaju samofinansiranja tj. finansiranja bez angažovanja kredita operativna dobit bila bi jednaka iznosu dobiti prije oporezivanja.
-
Profitna marža prije oporezivanja u slučaju vlastitog postaju podudarne marža. U slučaju kada oporezivanja će finansiranja. finansiranja otpada pozicija troškovi finansiranja čime profitna marža prije oporezivanja i operativna profitna postoje troškovi finansiranja profitna marža prije se smanjiti srazmjerno visini nastalih troškova
-
-
Pokazatelj profitne marže prije oporezivanja posebno dolazi do značaja u situacijama kada se mijenja poreska politika, kako bi se uspješnost poslovanja mogla uporediti u više obračunskih perioda kao i poređenje sa različitim poreskim režimima zemalja u kojima egzistiraju pravna lica (npr. u različitim državama).
Neto profitna marža U procesu planiranja poslovanja neto profitna stopa predstavlja indikator na koji se menadžer često oslanja kako ne bi nastali eventualni gubici u poslovanju. Procjenjivanje neto profitne stope u poslovanju je vrlo složen posao, posebno kada je u pitanju procjena troškova, a naročito onih koji se ne priznaju u rashode osobođene od oporezivanja pa se može desiti da pogrešna procjena ove kategorije troškova može u velikoj mjeri smanjiti neto profitnu maržu a u ekstremnim slučajevima čak dovesti do gubitka u poslovanju.
-
Marža neto profita je pokazatelj koji u obračun uvodi eksterni podatak o tržišnoj cijeni kapitala. Ovaj pokazatelj daje odgovor na pitanje kako se isplate ulaganja dioničara ili vlasnika kapitala u odnosu na zaradu koju bi ostvarili ulaganjem u alternativni posao koji bi sa manje rizika ostvario tržišnu cijenu kapitala ili kamatu na posuđeni kapital. Neto profit dobije se oduzimanjem tržišne cijene vlastitog kapitala od visine ostvarenog dobitka (profita) prije, odnosno poslije oporezivanja. Ukoliko se želi utvrditi profitabilnost uloženog dioničkog kapitala kao osnov će se uzeti dobit poslije oporezivanja.
-
Neto profit = Dobit – Tržišna cijena uloženog kapitala
Tržišna cijena uluženog kapitala = Uloženi vlastiti kapital • Tržišna stopa na posuđeni kapital. Ako pretpostavimo da je tržišna stopa za posuđeni kapital 6% tada bi maržu neto preostalog profita utvrdili: = 20,500,000 x 6% = 1,230,000 KM za 1996 god. = 21,780,000 x 6% = 1,306,800 KM za 1997 god. = 23,200,000 x 6% = 1,392,000 KM za 1998 god. = 2,450,000 – 1,230,000 = 1,220,000 KM za 1996. god. = 2,600,000 – 1,306,800 = 1,293,200 KM za 1997. god. = 2,700,000 – 1,392,000 = 1,308,000 KM za 1998. god.
Tržišna cijena kapitala
Neto preostali profit
Udio neto profita u prihodu = Neto preostali profit / Prihod od prodaje
1.220,000 / 32.000,000 = 3,81% za 1996 god. 1.294,000 / 34.200,000 = 3,78% za 1997 god 1.308,000 / 37.800,000 = 3,46% za 1998 god. Utvrđeni procenti pokazuju da su veći efekti ulaganja u poslovanju preduzeća (za 3,81% u 1996; 3.78% u 1997; 3,46% u 1998. godini) nego da je izvršeno alternativno ulaganje.
Marža preostalog profita = Dobit poslije oporezivanja/Tržišna cijena kapitala–1 2.450,000 / 1.290,000 – 1 = 1,99 – 1 = 99% za 1996. god. 2.600,000 / 1.306,000 – 1 = 1,99 – 1 = 99% za 1997. god. 2.700,000 / 1.392,000 – 1 = 1,94 – 1 = 94% za 1998. god. Dobiveni rezultati pokazuju da bi dioničari ostvarili veći profit ulaganjem u konkretno preduzeće nego da su investirali kapital po tržišnoj cijeni kapitala. U našem primjeru relativno visoke stope su rezultat visoko izražene profitabilnosti preduzeća s jedne strane i relativno niske tržišne cijene kapitala (operisano sa stopom od 6%) s druge strane.
-
-
U određenim situacijama izražen je problem utvrđivanja tržišne cijene kapitala naročito onda kada tržište kapitala nije dovoljno razvijeno. U tom slučaju kao alternativa bi se pojavila kamatna stopa koju plaća banka za uloženi kapital. U strukturi pokazatelja profitabilnosti spomenute su dvije fundamentalne kategorije: profitna marža (čiju smo analizu već prezentovali) i povrat na investirano ili povrat na korišteni kapital. Pokazatelj povrata na investirani kapital je važan pokazatelj uspješnosti poslovanja jer je kapital kao resurs ograničen. U praksi menadžerskog računovodstva ovaj indikator se utvrđuje uzimajući u obzir ukupni kapital (ukupna aktiva), dugoročni kapital (pasiva – tekuće obaveze), neto korišteni kapital (aktiva – tekuće obaveze) i ukupni dionički kapital (ukupni vlastiti kapital).
-
-
Povrat na ukupni kapital utvrđuje se iz odnosa operativnog dobitka prema ukupnoj aktivi.
Povrat na ukupni kapital = Operativni dobitak / Ukupna aktiva 5.100,000 / 37.800,000 = 13,50% u 1996. god. 5.300,000 / 36.600,000 = 14,48% u 1997. god. 6.000,000 / 34.700,000 = 17,29% u 1998. god. Iz gornjeg obračuna se može zaključiti da je na svakih 100 investiranih novčanih jedinica ostvareno 13,50 operativnog dobitka u 1996. godini, 14,48 u 1997. godini i 17,29 u 1998. godini. Istovremeno uočavamo pozitivan trend povrata na ukupni kapital. Pri utvrđivanju ovog indikatora u brojniku je uzet iznos operativnog dobitka iz razloga što on obuhvata i kamate na korišteni tuđi kapital jer se ova kategorija dobitka ostvaruje korištenjem i vlastitog i tuđeg kapitala.
-
Povrat na uloženi dugoročni kapital utvrđuje se iz odnosa operativnog dobitka umanjenog za kamate na kratkoročne kredite i ukupne pasive umanjene za tekuće obaveze.
Povrat na dugoročni kapital = (Operativni dobitak – Kamate na kratkoročne kredite) / (Ukupna pasiva –Tekuće obaveze)
-
Isključivanje kamata na kratkoročne kredite iz operativnog dobitka vrši se iz razloga što su te kamate rezultat angažovanja tekućih a ne dugoročnih izvora imovine.
Povrat na ukupni dionički kapital ili na ukupno korišteni vlastiti kapital utvrđuje se iz odnosa dobitka nakon oporezivanja i ukupno korištenog vlastitog kapitala.
Povrat na ukupni dionički kapital = Dobitak poslije oporezivanja / Ukupni vlastiti kapital 2.450,000 / (13.000,000+6.000,000) = 12,37% za 1996. god. 2.600,000 / (13.000,000+7.000,000) = 13,00% za 1997. god. 2.700,000 / (13.000,000+8.200,000) = 12,74% za 1998. god. Povrat na angažovani ukupni vlastiti kapital prema gornjem obračunu pokazuje da se na svakih 100 novčanih jedinica kapitala ostvarilo 12,37 u 1996. god, 13 u 1997. god. i 12,74 u 1998.god. novčanih jedinica dobitka.
Analiza likvidnosti Pod pojmom likvidnosti podrazumijeva se mogućnost pravnog lica da blagovremeno može podmiriti svoje tekuće obaveze. likvidnost se definiše kao kratkoročna solventnost Za preduzimanje mjera likvidnosti zainteresovan je, prije svega, menadžment a zatim potencijalni kratkoročni kreditori (roba ili novčana sredstva). Ukoliko se blagovremeno vrši izmirenje tekućih obaveza tada neće dolaziti do zastoja u isporukama resursa od strane dobavljača kao ni do neugodnih i nepoželjnih blokada sredstava na računima pravnog lica. Mjere za utvrđivanje likvidnosti mogu se klasificirati u dvije grupacije : o mjere zasnovane na odnosima tekuće aktive i tekuće pasive i o mjere koje pokazuju mogućnost transformacije kratkoročne nenovčane aktive u novac.
-
-
Mjere zasnovane na odnosima tekuće aktive i pasive obuhvataju : tekući odnos, radno raspoloživi kapital i brzi (tekući) odnos.
-
-
tekući odnos - podrazumijeva se odnos između tekuće aktive i tekuće pasive. Tekuća aktiva pored novčanih sredstava obuhvata pozicije koje će u toku godine biti transformisane u novac. Ovdje spadaju vrijednosni (kratkoročni) papiri, potraživanja od kupaca, zalihe gotovih proizvoda, robe i sl. U tekuću pasivu svrstavaju se obaveze koje treba likvidirati tokom tekuće godine. Tu spadaju obaveze prema dobavljačima, porezima, dividendama, kreditima i sl. Tekući odnos utvrđujemo prema obrascu :
-
Tekući odnos = Tekuća aktiva / Tekuća pasiva Ovaj obrazac nam pokazuje u kojoj mjeri je radno raspoloživi kapital (tekuća aktiva) u mogućnosti da podmiri tekuće obaveze. Ukoliko je taj odnos veći od 1 (1:1) to znači da je radno raspoloživi kapital pozitivan i da će se tekuće obaveze pokriti blagovremeno. Naravno, što je pokazatelj tekućeg odnosa veći to je i veća sigurnost pokrića tekućih obaveza, a ukoliko je pokazatelj manji od 1 tada imamo negativan radno raspoloživi kapital što predstavlja upozorenje menadžmentu da treba pribaviti nove – dodatne izvore novčanih sredstava. Računovodstvena iskustva pokazuju da je sasvim povoljan odnos ovih dvaju veličina 2(1,5 - 2):1 i da je tada pravno lice finansijski stabilno kada je u pitanju aspekt likvidnosti.
-
Radno raspoloživi kapital čini razliku između tekuće aktive i tekuće pasive :
Radno raspoloživi kapital = Tekuća aktiva – Tekuća pasiva Informacija o radno raspoloživom kapitalu pokazuje da li treba pristupiti pribavljanju novog tekućeg kapitala i u kojoj visini kako bi se obezbijedila sigurnost u pogledu blagovremenog izmirenja nastalih tekućih obaveza. Međutim, ukoliko radno raspoloživi kapital premašuje optimalnu sumu on može ukazati na mogućnost novog kratkoročnog zaduženja ili eventualno plasmana slobodnih sredstava koji donose prihod od kamate.
-
Brzi tekući odnos utvrđuje se kao odnos novčanih sredstava i brzo unovčive aktive koja obuhvata kratkoročne vrijednosne papire i kratkoročna potraživanja od kupaca u odnosu na tekuće obaveze. Informacija o brzom odnosu govori o tome kolika je mogućnost preduzeća da u kratkom roku osigura određenu količinu novca, a u poslovnoj praksi nisu rijetke situacije kada se pojavljuje neodgodiva potreba za gotovinom. U brojnik obrasca za izračunavanje brzog odnosa nije uključena bilansna pozicija zaliha materijala iz razloga što taj imovinski dio nije jednostavno transformisati u novčana sredstva jer predstoji proces proizvodnje i proces realizacije koji mogu trajati duži vremenski period. U poslovnoj praksi smatra se da je brzi odnos u srazmjeri od 0,8:1 ili 1:1 zadovoljavajući. U okviru aktivnosti menadžerskog računovodstva analizira se vrijeme naplate potraživanja od kupca i mjere koje pokazuju sposobnosti pretvaranja zaliha u gotovinu. Kao izuzetno značajno pitanje koje doprinosi postizanju većeg stepena likvidnosti je brzina procesa pretvaranja zaliha materijala u gotove proizvode odnosno u potraživanja od kupaca i naplata tih potraživanja. Prvo pitanje koje se postavlja u vezi sa gornjom konstatacijom je pitanje broja obrta zaliha u određenom vremenu. Za izračunavanje broja obrta (obrtaja) koristi se sljedeći obrazac:
-
-
-
-
-
-
Broj obrtaja zaliha = Troškovi prodatih proizvoda / Prosječno stanje zaliha Podatak za brojnik uzima se iz bilansa uspjeha a podatak za nazivnik obično se utvrđuje tako što se saberu početne i krajne zalihe i podjele sa dva. Ako pretpostavimo da su prosječne zalihe iznosile: u 1996. godini 3.000; u 1997. godini 4.000 i u 1998. godini 5.000 broj obrtaja bi utvrdili na sljedeći način: 22.200 / 3.000 = 7,4 puta u 1996. god. 24.000 / 4.000 = 6,0 puta u 1997. god. 27.100 / 5.000 = 5,4 puta u 1998. god.
-
-
Broj obrtaja od 7,4; 6 i 5,4 govori nam koliko se puta vrijednost zaliha pretvori u potraživanja od kupaca, a potom u novac u toku poslovne godine. Ova informacija za menadžment ima značaj utoliko što se na bazi broja obrta može utvrditi vrijeme vezivanja zaliha do momenta nastanka potraživanja i njihove naplate. Pored pretvaranja zaliha materijala u gotovinu važnu ulogu kada je u pitanju likvidnost ima i vrijeme naplate potraživanja od kupaca. Utvrđivanje prosječnog vremena koje je potrebno za naplatu potraživanja dobije se stavljanjem u odnos pozicije iz bilansa stanja "Potraživanje od kupaca" prema iznosu prosječne dnevne naplate tih potraživanja. Do rezultata ćemo doći i stavljanjem u odnos potraživanja od kupaca prema ukupno naplaćenim potraživanjima u toku godine podijeljeno sa 365 dana.
-
-
-
Analiza solventnosti Solventnost pokazuje dugoročnu finansijsku stabilnost pravnog lica. Ta stabilnost analizira se kroz odnose strukture kapitala i finansijske strukture preduzeća kao i kroz odnose pojedinih elemenata te strukture sa aktivom bilansa. Finansijska struktura predstavlja strukturu ukupne pasive, a pod strukturom kapitala (kapitalna struktura) podrazumijeva se struktura ukupnog dugoročnog kapitala (vlastitog i tuđeg) Za solventnost pravnog lica pored menadžmenta zainteresirani su kreditori i investitori radi povrata pozajmljenih sredstava a postoji čitav niz mjera za praćenje i procjenu solventnosti od kojih navodimo slijedeće: - dugoročne obaveze u odnosu na ukupni dugoročni kapital - odnos ukupih obaveza i ukupne aktive (stepen zaduženosti) ili odnos dioničke glavnice i ukupne aktive - odnos ukupnih obaveza i glavnice itd.
-
-
Odnos dugoročnih obaveza prema dugoročnom kapitalu ustvari predstavlja udjel tuđeg kapitala. Na dugoročne obaveze obračunava se i plaća kamata čija visina ne zavisi od rezultata poslovanja pa ona ima fiksni karakter. Obrazac za utvrđivanje ove mjere solventnosti izgleda ovako:
Dugoročne obaveze (s fiksnom kamatom) Dugoročne obaveze (s fiksnom kamatom) + Vlastiti kapital
Udjel tekućeg kapitala =
Stepen zaduženosti kao odnos ukupnih obaveza prema ukupnoj aktivi pokazuje način finansiranja poslovanja pravnog lica. Naime, ovaj pokazatelj nas upućuje na procentualno učešće kratkoročnih i dugoročnih izvora u ukupnoj imovini preduzeća.
-
Stepen zaduženosti utvrđujemo slijedećim obrascem:
Stepen zaduženosti = Ukupne obaveze Ukupna aktiva
-
-
Utvrđeni rezultat stepena zaduženosti pokazuje nam mogućnost pokrića kratkoročnih i dugoročnih obaveza pravnog lica prema svojim kreditorima i investitorima. Ukoliko je rezultat navedenog obrasca manji to je stepen udovoljenja spomenutih obaveza veći i obrnuto. Dakle, u situaciji kada imamo veći stepen zaduženja tada je veći i rizik ulaganja kapitala u to preduzeće. Smatra se da stepen zaduženosti ne bi trebao biti veći od 50%. To bi bio nivo do koga bi pravno lice moglo blagovremeno izmiriti svoje obaveze. Umjesto stepena zaduženosti kao mjera solventnosti u praksi se koristi i pokazatelj odnosa vlastitog kapitala i aktive. Ukoliko bi procenat zaduženosti iznosio npr. 45,2% onda bi procenat iz odnosa vlastitog kapitala i aktive iznosio 54,8% (100-45,2).
Odnos ukupnih obaveza i glavnice pokazuje zaduženost preduzeća u odnosu na visinu vlastitog kapitala. U literaturi taj odnos se još naziva i odnosom duga i glavnice. Ovaj odnos daje istu informaciju kao i stepen zaduženosti samo kroz drugačiji odnos pa se kod utvrđivanja solventnsti preduzeća koristi samo jedan a ne oba navedena pokazatelja. Krajnji odnos duga prema glavnici ne bi trebao premašiti odnos 1:1 jer bi se u suprotnom slučaju radilo o prezaduženosti preduzeća. Prema citiranom djelu V. Belaka kao mjere solventnosti još se spominju: odnos pokrića kamata i odnos između dugotrajne imovine i vlasničke glavnice
-
-
Odnos pokrića kamata je odnos između operativnog dobitka tj. dobitka prije oduzimanja kamata i poreza.
Odnos pokrića kamata = -
Operativni dobitak Troškovi kamata
Ovaj pkazatelj je interesantan kreditorima koji prije posuđivanja sredstava žele provjeriti mogućnost preduzeća za plaćanje kamata i vraćanje duga. Da bi se kamate vratile ovaj odnos mora biti veći od 1 a izračunava se kao što to gornji obrazac pokazuje na osnovu podataka bilansa uspjeha.
Odnos između dugotrajne imovine i vlasničke glavnice predstavlja posebnu mjeru solventnosti preduzeća. Vrijednost dugotrajne imovine ne bi trebala prelaziti visinu vlastitog kapitala. Međutim, ova konstatacija nije uvijek generalno prihvatljiva, s obzirom da mogućnost dugoročnog zaduživanja na štetu kratkoročnih obaveza ipak zavisi o profitabilnosti preduzeća.
Analiza obrta imovine
Ova analiza predstavlja odnos prihoda i ukupne aktive. Dobiveni koeficijent označava koliko jedna novčana jedinica ukupne aktive stvara novčanih jedinica prihoda. Prihod Ukupna aktiva 32.000.000 = 0,85 u 1996. godini 37.800.000 34.200.000 = 0,94 u 1997. godini 36.500.000
Koeficijent obrta imovine =
Koeficijent obrta imovine =
Koeficijent obrta imovine =
Koeficijent obrta imovine = -
37.800.000 = 1,09 u 1998. godini 34.700.000
Koeficijent obrtaja označava da jedna novčana jedinica aktive inicira ostvarenje 0,85 (u 96. godini), 0,94 (u 97.godini) odnosno 1,09 (u 98. godini) novčanih jedinica prihoda na tržištu. Na osnovu podataka bilansa stanja i bilansa uspjeha mogu se izračunati i drugi koeficijenti kao npr: Prihodi od prodaje Tekuća aktiva Prihodi od prodaje Dugotrajna aktiva
-
Koeficijent obrta tekuće imovine =
Koeficijent obrta dugotrajne imovine =
Koeficijent obrta neto potraživanja =
Prihodi od prodaje Potraživanja od kupaca - obaveze prema dobavljačo
Efikasnost investicija dioničara
Pokazatelji efikasnosti investicija dioničara pružaju dioničarima kao i potencijalnim dioničarima informacije o efektima ulaganja u redovne dionice dioničkog društva. Postoje brojni pokazatelji koji ukazuju na efikasnost ovih investicija a među najbitnije ubrojili bi: zarada po dionici dividende po dionici povrat na dioničku glavnicu redovnih (običnih) dionica prinos od dividendi odnos cijene i zarade po dionici
-
Zarada po dionici
Zarada po dionici izračunava se putem obrasca:
Dobitak poslije oporezivanja - Povlaštene dividende Broj običnih dionica
Dividende po dionici
Ovo je nakon zarade po dionici, druga mjera profitabilnosti posmatrana sa pozicija običnih dioničara.
Dobit poslije oporezivanja - Povlaštene dividende - Zadržana dobit Broj redovnih dionica
Dividende po dionici =
Povrat na dioničku glavnicu redovnih dionica je mjera profitabilnosti dioničara koji posjeduju redovne dionice. Ovdje se isključuje kapital po osnovu povlaštenih dionica.
Dobit poslije oporezivanja - Povlaštene dividende Prosječno stanje dioničke glavnice redovnih dionica
Povrat na dioničku glavnicu =
Prinos od dividendi utvrđuje se stavljanjem u odnos dividende po dionici prema tržišnoj cijeni dionice. Dividende po dionici Tržišna cijena dionica
Prinos od dividendi = -
Ovaj obrazac daje stopu porasta na dioničku glavnicu (bez kapitala na povlaštene dionice) razmatranu sa stanovišta tržišne cijene dionica. Informacija o prinosu po dividendi posebno interesuje potencijalne dioničare radi donošenja odluke o kupovini dionica.
Odnos cijene prema zaradi po dionici podrazumjeva odnos tržišne cijene po dionici i zarade po dionici. Ovaj pokazatelj najčešće se koristi na tržištu dionica. On pokazuje vrijeme za koje bi se investicija mogla vratiti ukoliko se taj odnos ne bi mijenjao. Inače, podaci o odnosu cijene i zarade po dionici se objavljuju. Ako pretpostavimo da je cijena dionice 300 novčanih jedinica, a zarada po dionici 40 novčanih jedinica, onda bi vrijeme povrata investicije iznosilo:
300 = 7,5 godina. 40
Utvrđivanje ukupnog izraza uspješnosti
I pored brojnih pokušaja teoretski do danas nije riješen model izračunavanja ukupnog izraza uspješnosti poslovanja. Na osnovu empirijskih istraživanja izvršeni su pokušaji selekcije i grupisanja međusobno povezanih pokazatelja u cilju utvrđivanja ukupnog izraza uspješnosti zvanog “Zeta Score” ili “Z” pokazatelj. Na razrješenju toga problema najprikladnije rješenje dao je američki teoretičar Altman. Sa grupom istraživača on je do ukupnog pokazatelja uspješnosti došao tako što je uzeo pet analitičkih pokazatelja dovodeći ih u međusobnu
-
-
-
povezanost odredivši intenzitet uticaja svakog od njih pojedinačno na ukupan izraz uspješnosti. Pomenuti pokazatelj “Zeta Score” ili pokazatelj “Z” dobili bi na osnovu sljedećeg obrasca:
Z = 1,2X1 + 1,4X2 + 3,3X3 + 0,6X4 + 1,0X5
Navedeni ponderi su konstantne veličine utvrđene na osnovu empirijskih studija i analiza.
Navedeni odnosi dobiju se na sljedeći način:
Tekuće _ imovina − Tekuće _ obaveze Radni _ kapital = Ukupna _ imovina Ukupna _ imovina Zadržani _ dobici X2 = Ukupna _ imovina Neto _ dobitak + troškovi _ kamata + troškovi _ oporezivanja X3 = = Ukupna _ imovina Dobit _ prije _ kamata _ i _ poreza _( EBIT ) = Ukupna _ imovina Tržišna _ vrijednost _ dionica Tržišna _ vrijednost _ kapitala X4 = = Ukupne _ obaveze Ukupne _ obaveze Ukupni _ prihodi X5 = Ukupna _ imovina X1 =
-
Istraživanje profesora Altmana rezultirala su saznanjem kako preduzeće posluje i kakvi su izgledi poslovanja u budućnosti.
Ako je “Z” > 3,0 preduzeće posluje vrlodobro i ima blistavu budućnost . Ako je “Z” < 1.8 preduzeće posluje slabo i očekuje neuspjeh za najviše dvije godine Ako je “Z” manje od 3.0 i veće od 1.8 preduzeće mora hitno preispitati svoje poslovanje. Ovim obrascem se često služe revizori.
Analiza izvještaja o gotovinskom tokovima
Izvještaj o gotovinskim tokovima omogućuje da se prognoziraju budući tokovi gotovine, što pravnom licu obezbjeđuje nesmetano poslovanje. Analiza izvještaja omogućava vlasnicima kapitala, kreditorima, ulagačima i menadžerima, značajne informacije o upravljanju gotovinom te osiguranju likvidnosti i solventnosti preduzeća. U praksi menadžerskog računovodstva vrši se analiza za ukupne tokove, kao i posebne analize za operativne, investicione i finansijske aktivnosti. Ove analize mogu biti globalne i detaljne, ali one bi trebale obuhvatati sljedeće: zbirni prikaz gotovinskih tokova sa komentarom, odnos rezultata netogotovinskog toka i ostvarenog neto dobitka, procjenu upravljanja gotovinskim tokovima od operativnih, investicionih i finansijskih aktivnosti, opštu ocjenu uspješnosti upravljanja gotovinom na osnovu horizontalne analize i odnosa neto toka i prihoda, odnos negotovinskih investicija i gotovine, uticaj negotovinskih investicija na buduće gotovinske tokove , gotovinske tokove u inostranim valutama, sticanje i outđivanje udjela u povezanim društvima i zajedničkim pothvatima, kao i finansijskim efektima od toga itd.
-
- 