„ LJUDSKO DOSTOJANSTVO U OZRAČJU SUVREMENE ZDRAVSTVENE SKRBI – DISTANAZIJA KAO REALITET I PALIJATIVNA SKRB KAO UTOČIŠTE NOVE MEDICINSKE PARADIGME“
1. MEĐUNARODNI SIMPOZIJ PALIJATIVNE SKRBI
SLAVONSKI BROD
TRAVANJ, 2015.g.
SAŽETAK
Neizmjeran je niz definicija ljudskog dostojanstva, no još su brojniji primjeri deklarativnih navoda o dostojanstvu čovjeka posebice u raspravama i argumentacijama o humanističkom karakteru zdravstvenih poziva. Brojni su primjeri globalizirane utilizacije svega ljudskog, pa onda i u okviru realiteta sustava zdravstvene skrbi. Oni razotkrivaju bolnu istinu suvremenog Svijeta: stanje latentne krize humaniteta, anomalno razdoblje u kojem je tzv. „ financijska kriza“ samo vrh ledene sante i eufemizam za tektonske poremećaje u aretološkom smislu; kriza vrijednosti i sadržajnog određenja čovjeka kriza je vječne ljudske i plemenite težnje traganja za smislom kako života općenito, tako i vlastitog postojanja. U tom kontekstu čovječanstvo lišeno jasnih humanističkih ideala, u okviru kojih je ljudsko dostojanstvo vrhunski cilj, postaje nejasna skupina živih bića u tegobnoj borbi sa silama prirode i banalnom egzistiranju bez smisla i svrhe.
U svim zdravstvenim deontologijama, kao i profesionalnim kodeksima zdravstvenih profesija tematika i deklarativno normiranje ljudskog dostojanstva neizostavni je dio. Istovremeno, brojni primjeri ugrožavanja dostojanstva pacijenata ali i zdravstvenih djelatnika, kako u okviru zdravstvenih i socijalnih sustava skrbi, tako i u neposrednom kliničkom realitetu, ukazuju kako, nažalost, kodeksi i njihova načela ostaju mrtvo slovo na papiru. Činjenica nedostupnosti te neadekvatnih uvjeta liječenja i ukupne zdravstvene skrbi s jedne strane, dehumanizirana i visokotehnologizirana zdravstvena skrb s druge strane, najbolje opisuje raster problema deklarativnosti i nepoštivanja načela humane skrbi za pacijente ali i za čovjeka općenito.
U okviru tog diskursa problem distanazije kao posljedice dehumanizacije zdravstvenog sustava na temelju biomedicinskog utemeljenja suvremene medicine, predstavlja zorni prikaz suvremene problematike skrbi za pacijente; distanazija je krucijalni dokaz nesavršenosti i karaktera suvremenog svijeta utemeljenog na zasadama materijalističkih filozofija 19. i 20. stoljeća, te izrazito racionalističkog ustroja moderne medicine. Biomedicinsko modeliranje medicinske znanosti počiva na temeljima pozitivističke znanstvene paradigme u kojoj su istraživanje, dokazivanje i u konačnici predviđanje fundamentalni pojmovi. Kolikogod se u svojoj biti, i u skladu s karakterom i očekivanjima čovjeka zapadne provenijencije, taj model temeljen na procesu dokazivanja istine koja je vidljiva i provjerljiva, čini pošten i jedini moguć, jasno je da nije svemoguć te da nema odgovore na sva složena i atipična pitanja ljudskog zdravlja, fiziologije i patofiziologije. Mehanizmom refleksije a onda i nedvojbenom interpolacijom odnosa suvremene znanosti i tehnologije na medicinu i kliničke poduhvate liječenja i skrbi, dolazi do pojave takovih procedura te iste medicine koja sui generis diktira kriterije ulaska pacijenata u zdravstveni sustav skrbi. Ne oslanjajući se pritom na prirodnu logiku stvari i jednostavno činjenično stanje pacijenta kojemu ona kao proces ne može pomoći, nego još više odmoći pa čak i postati izvor neizmjerne patnje, ili njen prolongator. U skladu s tim razvoj palijacije i palijativne skrbi za pacijenta predstavlja trenutno conditio sine qua non razvoja suvremenih zdravstvenih sustava, kao odgovor na dehumanizaciju i tehnologizaciju pa i realnu nemoć medicine ali i suvremenog svijeta. Svijeta u kojem je ljudski život tek interesna zona a čovjek unosni predmet iskorištavanja, pa je i pitanje čovjekove biti, smisla života i postojanja izašlo iz područja plauzibilnosti suvremenog diskursa. Filozofska razmatranja u tanatološkom smislu pokazuju zadivljujuću činjenicu čovjekove ograničenosti i smrtnosti u kojima se zrcali i njegova veličina, vječno putovanje u suptilitetu neprekidne osobne izgradnje i transformacije. A upravo je takav pogled na pitanja neizlječivosti, smrtnih ishoda i ljudske patnje na tragu otkrivanja ukupnosti ljudskih vrijednosti koju nazivamo dostojanstvo.
