OBITELJ U DEMOKRATSKOJ ATENI1 - INSTITUCIJA I POLIS U MALOM
Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko *
UDK 347.61(37) 316.356.2(37) Izvorni znanstveni rad Primljeno: oæujak 2007.

U ovom radu autorica Êe nastojati prikazati obitelj u atenskom polisu od 6. do 4. st. pr. n. e. kao jednu od institucija znaËajnih za razvoj ne samo ureenja koje je do danas ostalo iskustveni uzor veÊ cjelokupnog napretka atenskog druπtva unutar i izvan njegovih granica. Kroz objaπnjenje pojma oikos koji uz Ëlanove obitelji podrazumijeva i robove i imovinu te kroz prava i obveze Ëlanova obitelji, autorica, ne ulazeÊi posebno u institute kao πto su brak ili razvod, prikazuje obitelj kao druπtveni subjekt s ËvrπÊim i odreenijim vezama od onih preko kojih funkcionira polis. KljuËne rijeËi: institucija, obitelj, oikos, domaÊinstvo, kyrios, obiËaj

Gotovo svi odnosi vezani za obitelj i brak u Ateni odreeni su obiËajnim pravom i pri tome ne nalazimo izvore koji bi svjedoËili o potrebi da se taj dio druπtvenih odnosa regulira potvrdom zakonodavca.2 Promjena aristokratskog druπtvenog ureenja na demokratsko i postavljanje i izgradnja demokratskih institucija ne samo da nije zbog unutraπnjih sukoba i ratova s Perzijancima i Spartom ukljuËivala bavljenje obiteljskim problemima veÊ za to nije bilo ni
*

1

2

Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, viπa asistentica Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala Tita 14, Zagreb Vrijeme od 6. do 4. st. pr. n. e., tj. od nastanka predstavniËkog tijela u koje ulaze svi Atenjani do gubitka atenske samostalnosti. Narodna skupπtina u Ateni je donosila zakone potvrujuÊi postojeÊe obiËaje. Do Efijaltovih reformi 462. g. pr. n. e. Areopag je bio tijelo koje je potvrivalo usklaenost “novih” zakona s navadama predaka, a od tada je ta uloga dodijeljena Heliaji kao vrhovnom sudskom organu. Zakoni u Ateni nisu doæivljavani kao novina izvan svijesti naroda, veÊ, naprotiv, kao neπto πto je duboko u njoj ukorijenjeno.

604

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

potrebe. Naime, filozofija atenskog æivota podrazumijevala je neke viπe sfere u kojima je pojedinac onoliko vaæan koliko je dio kolektiva. Druπtveno i javno nadilazili su mikrostrukturu kao samodostatnost. Obitelj i brak, odgoj i sliËna pitanja koja su se odnosila na Ëlanove obitelji povremeno su zaokupljala, uglavnom, filozofe, ali i tada samo iz potrebe da usavrπe druπtvo i upleÊuÊi se u pojedinaËne socijalne pojave daju druπtvu formu koju bi ono trebalo imati. VeÊina Ëlanova atenske obitelji ionako nije imala pravo sudjelovati u javnom æivotu, a izgradnja demokratskih institucija i postavljanje Atene na mjesto gospodarice atiËko-delskog saveza te primat u meunarodnim odnosima zahtijevali su angaæman Atenjana na sasvim drugom podruËju od onog koje opisuju zidovi njihova doma i odnosi unutar njega. ObiËajima se regulirala veÊina druπtvenih odnosa, a druπtvo, tj. zakonodavac iznimno intervenira donoπenjem odluka u podruËjima od znaËenja za kolektiv, no i tada samo kao potvrdu obiËaja odnosno ocjenu usklaenosti s navadama predaka. Utoliko danas sliku atenske obitelji treba promatrati s izvjesnim pravnim odmakom buduÊi da suvremena pravna teorija ne smatra obiËaje izvorima obiteljskog prava iako priznaje njihovo znaËenje u pojedinim granama prava.3 No, iskljuËenju javnosti i zadiranja zakonodavca u sferu privatnih odnosa, odnosa izmeu Ëlanova obitelji, pridonijelo je i shvaÊanje pojma “pravnog”. U svijetu u kojem boæanske odluke, Ëesto prikazivane kao posljedice puke igre razigranih bogova u dokolici, odreuju sudbine ljudi - njihova raanja, patnje, ljubavi i smrti - pojam “pravnog”4, tj. onog πto Ëovjek moæe odrediti i kao odluku provesti, nadvladava onostrano i nebesko. Valja naglasiti da obitelj kao i brak u grËkom polisu odreuje ponajviπe poloæaj æene u druπtvu koji je takav da zbog njega gotovo da nema suvremenih autora koji ne odriËu znaËenje i veliËinu atenske demokracije.5 Demokracija iz institucija kojih su iskljuËene æene, robovi i stranci, kaæu oni, nije prava demokracija. No, druπtveni se odnosi i pojave, smatramo, ne mogu promatrati kroz predodæbe nastale u 20. i 21. st. Atenska je povijest uz zlatnu kulturu bila
3

4

5

Tako AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., Jakovac-LoziÊ, D., KoraÊ, A., Obiteljsko pravo, Zagreb, 2001., str. 25. Prema autoricama, obiËaji u pravilu nisu potpora zahtjevima “za promjene u potrebama ljudi i za sustav vrijednosti koji znaËi nove standarde u promiπljanju i zaπtiti prava Ëovjeka.” Vidi ibid., str. 30. Izvor kazuje da su u povijesti nastali rimski i germanski model prava koji su sliËni po stajaliπtu da brak nije ni poseban pravni odnos ni pravni institut, veÊ obiËan æivotni odnos. Npr. Struve, Kalistov, kao i Flacelière ili mlaa autorica Pabst.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

605

obiljeæena pojavama kao πto su ratovi, pogibije i kuga koje su nuæno odreivale naËin æivota i poloæaj svih Ëlanova druπtva. Æelja za nadmetanjem i natjecateljski duh, kao i osjeÊaj za pravdu i moral, stvarali su dodatno optereÊenje ozraËju u kojem su muπkarci bili nepobjedivi ratnici (do poraza od Spartanaca), a æene podËinjene domaÊice koje su svoju podËinjenost osjeÊale kao nepromjenjivo i prirodno stanje. Posluπnost æene muæu i djece roditeljima, prije svega ocu, bila je dio “otaËkog ustava”, jedna od navada predaka duboko ukorijenjena u svijest naroda. No i druga strana nije bila bez tereta, tereta Ëasti, gubitak kojeg je (atimija) povlaËio i razvod braka, a koji je nalagao (odreenu) moralnost muπkaraca u odnosu prema æenama i djeci. Valja naglasiti da je, unatoË æenina podËinjenog poloæaja i iskljuËenosti iz javnog æivota, njezina uloga za razvoj druπtva vrlo znaËajna jer su upravljanje imanjem i briga o povjerenim poslovima (posebice za izbivanja muæa radi vojne ili dugotrajnog puta i zasjedanja u Skupπtini) pridonosili napretku cijelog druπtva. O ekonomskoj umjeπnosti domaÊice mogla je ovisiti opremljenost muπkog Ëlana obitelji za rat (time i æivot), sudjelovanje u liturgijama, vjerski darovi (time i bliskost bogovima), zalihe hrane kao i viπak za trgovinu. Upravljanje kuÊanstvom bilo je obveza o uspjeπnom ispunjenju koje su ovisili ne samo Ëlanovi obitelji veÊ i robovi i sluge. Stoga su se za tu ulogu traæile osobe karakteristike kojih daju garanciju za takvu uspjeπnost. O tome Ksenofont kaæe: “Τὴn δέ ταμίαν έποιησάμεθα ἐπισκεψάμενοι, ἥτις ἡμῖν ἐδόκει εἶναι ἐγκρατεστάτη καὶ γαστρὸς καὶ οἴνου καὶ ὔπνου καὶ ἀνδρῶν συνουσίας, πρὸς τούτοις δὲ ἣ τὸ μνημονικὸν μάλιστα ἐδόκει ἔχειν καὶ τὸ προνοεῖν, μή τι κακὸν λάβῃ παρ᾿ ἡμῶν ἀμελοῦσα, καὶ σκοπεῖν, ὅπως χαριζομένη τι ἡμῖν ὐφ᾿ ἡμῶν ἀντιτιμήσεται. ἐδιδάσκομεν δὲ αὐτὴν καὶ εὐνοϊκῶς ἔχειν πρὸς ἡμᾶς, ὅτ᾿ εὐφραινοίμεθα, τῶν εὐφροσυνῶν

(“U odreivanju upraviteljice izabrali smo ovu za koju smo smatrali da je najumjerenija u jelu, vinu, snu, koja je najsmjernija s muπkarcima, takoer onu koja najbolje pamti, koja se brine da nas ne uvrijedi zanemarujuÊi duænosti i koja se brine na koji naËin da nam ugodi kako bi zadobila poπtovanje”.)7

μεταδιδόντες καὶ εἴ τι λυπηρὸν εἴη, εἰς ταῦτα παρακαλοῦντες.”6

6

7

Vidi Xenophon, Oeconomicus, Symposium, Apology, IX, trans. Marchant, E. C., Todd, O. J., Cambridge, Massachusetts, London, 2002., 11-13., str. 442. Prijevod autorice Ëlanka.

606

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

1. OIKOS-OBITELJ8 - POJAM I ZNA»ENJE9 Oikos pod Ëlanovima razumije obitelj i robove, a unutar oikosa najsnaænija nit je veza muπkarca i æene kao druπtveno dopuπtena, prihvatljiva i preporuËljiva. No, kao najmanja10 druπtvena i ekonomska jedinica (pojedinac kao osamljena individua koja nema sposobnost udruæivanja barem u braËnu vezu druπtveno je neprihvatljiv), oikos snagom nadilazi braËno-obiteljsku vezu jer osim osoba podrazumijeva dom, kuÊu, imanje, vlasniπtvo, domaÊinstvo i cijelo gospodarstvo kao osnovu æivljenja i daljnjeg stvaranja.11 Neki autori12 navode da oikos uz osobe i stvari podrazumijeva i obrede te dodaju da je zadatak obitelji “osigurati kontinuitet loze i oËuvanje obiteljskih obreda”.13 Potonje nam se Ëini od osobite vaænosti kako zbog naglaπavanja prokreativne funkcije obitelji tako i zbog isticanja tradicije. Takoer je, uz odreenje obitelji kao druπtvene i ekonomske skupine, znaËajno naglasiti, kao πto to Ëine i suvremeni autori14,
8

9

10

11 12 13 14

Iako se pojmovi “obitelj” i “porodica” koriste sinonimno, njihovi su korijeni razliËiti te se prema tome mogu razliËito upotrebljavati. Kod pojma “porodica” naglasak bi bio na vezi nastaloj iz roenja, a kod pojma “obitelj” na zajedniËkom stanovanju, obitavanju. Tako PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, Zagreb, 1989., str. 246, bilj. 335. Lat. familia. SliËno (nikako isto!) znaËenje u rimskom pravu. Vidi Horvat, M., Rimsko pravo, Zagreb, 2002., str. 126-131. Danas pak, unatoË mnogim definicijama obitelji, u pravnim izvorima u pravilu nema definicije, pa tako taj pojam u pravilu ne odreuju ni obiteljskopravne norme. Vidi AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., JakovacLoziÊ, D., KoraÊ, A., Obiteljsko pravo, str. 8. Isti izvor (str. 12-13) navodi da zbog nepostojanja zakonskog odreenja pravna teorija nalazi elemente za teorijsku definiciju prema kojoj je obitelj “skupina osoba koje su meusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom pravno relevantnom odrednicom te izmeu kojih - zbog te povezanosti - postoje posebna, zakonom utvrena prava i duænosti”. Najmanja, ali temeljna, kako je definirana u: Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan, W., Roberts, J. T., A Brief History of Ancient Greece, New York, Oxford, 2004., str. 336. Vidi znaËenje pojma οικος u grËko-hrvatskom rjeËniku. Tako vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 261, bilj. 281. Cit. ibid. Iako o razvoju obitelji postoje mnogobrojne i proturjeËne teorije, hipoteze, pristupi i πkole, kako navodi prof. em. Mira AlinËiÊ, na osnovi pouzdanijih podataka moæe se govoriti o obitelji kao instituciji. Autorica tog stajaliπta pojaπnjava da osim odreenja porodice/obitelji kao druπtvene skupine obitelj ima znaËenje institucije po tome πto regulira ponaπanje ljudi u podruËju ljudske spolnosti, prokreacije, podizanja i socijalizacije

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

607

znaËenje obitelji kao institucije.15 To je znaËenje bilo od osobite vaænosti nekoÊ buduÊi da su danas mnoge funkcije obitelji preuzele druge institucije. ©to se pak tiËe tipa obitelji kojoj bi pripadala, prema najËeπÊoj podjeli atenska bi obitelj danas bila najsliËnija tzv. proπirenoj obitelji.16 Kakva je veza muπkarca i æene unutar oikosa, odnosno kakav je poloæaj njih kao partnera u toj zajednici? Odgovor na to pitanje djelomiËno nam mogu dati Sofoklove Trahinjanke koje su tragedija oikosa u kojem supruænici ne predstavljaju samo sebe, veÊ su sinonim i za nekoliko generacija u obitelji. Propast oikosa kao stupa druπtva u kojem se ogleda umjerenost nastaje kad nestane pretpostavke postojanja koja se oËituje u pretjeranosti. Naime, “oikos je Ëvrsta utvrda ljudskog druπtva dok meu braËnim drugovima postoji povjerenje, obzir, vjernost”.17 U braËnim odnosima nema mjesta spolnosti koja prelazi granicu postavljenu od druπtva koje ono (za tu vezu) smatra dopuπtenom, a koja dijeli ljude od divljih zvijeri. Oikos je zajednica koju Sofoklo prikazuje onakvom kakva ona jest i treba biti u druπtvu, kao cjelina koja ne podnosi “razuzdanu bestijalnost pojedinaËnog egoizma”.18 Atenska æena æivi u svom domu nastojeÊi æivjeti tako da su eros i etos uravnoteæeni. Tu ravnoteæu ne bi smjeli poremetiti ni ona ni njezin par istiËuÊi pojedinaËno nad interesom oikosa kao cjeline.19 Kreposti æena i muπkaraca odreuju poloæaj æena, a ne zakoni jer “ono koje vlada ima krepost razuma, a ono kojim se vlada krepost onog πto je nerazumo”20. U djece, a takvim ponaπanjem stvara se druπtvena skupina koja je podvrgnuta odgovarajuÊoj regulaciji. Vidi AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., Jakovac-LoziÊ, D., KoraÊ, A., Obiteljsko pravo, str. 9. PusiÊ istiËe da je porodica od svojih poËetaka institucija, tj. normativna struktura, ali ujedno i druπtvena skupina, tj. objektivna pojava u æivotu zajednice i kao takva predmet naπe spoznaje. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 246. Vrban, pak, pojam institucije u socioloπkom smislu vidi kao ustaljeni naËin odvijanja druπtvenih odnosa iz Ëega zakljuËuje da bi i brak, obitelj, moral i dr. Ëinili temeljne druπtvene institucije. On nadalje navodi da od takve definicije institucije treba razlikovati pravne institute kao uæe cjeline pravnih normi. Vidi Vrban, D., Dræava i pravo, Zagreb, 2003., str. 19. O vrstama obitelji i teorijama o razvoju vidi viπe: Struktura obiteljskih zajednica, u: Kregar, J., Polπek, D., RavliÊ, S., Uvod u sociologiju, Zagreb, 2005., str. 141-180. Cit. Dukat, Z., u: Dukat, GrËka tragedija, Zagreb, 1989., str. 201. Cit. Dukat, Z. Ibid. Autor je tim rijeËima uspio naglasiti animalno u pojedincu koje atensko druπtvo tako prezire. VeÊ brak kao zajednica, puno prije nekih drugih druπtvenih asocijacija, treba nadvladati ego pojedinaca i zatomiti strasti. Z. Dukat napominje da “ekscesi dovode do propasti zajednice”. Vidi ibid. Vidi Aristotel, Politika, prev. Ladan, T., Zagreb, 1992., 1260 a, str. 23.

15

16

17 18

19 20

608

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

vezi muπkarca i æene razlika je i u Êudorednoj kreposti odnosno moralu. “Nije ista umjerenost æene i muæa, niti pak hrabrost i pravednost, kao πto je mislio Sokrat, nego je u jednoga vladateljska hrabrost, a u drugog posluæbena, i sliËno i u drugome”.21 Realni prikaz obitelji i braka najËeπÊe ipak nije tragika izazvana ekscesima, a o braku i obitelji druπtvo je ipak vodilo raËuna na razne naËine poπtujuÊi obiËaje i pomno pazeÊi na moral, dok se vlast muπkarca u kuÊi moæe smatrati prethodnicom tog instituta u rimskom pravu.22 Prevlast muπkarca u odnosu prema æeni smatra se osnovnom Ëinjenicom u odnosu meu spolovima u cjelokupnom povijesnom razvoju,23 ne samo u Ateni, pa se takva Ëinjenica ne moæe uzeti kao specifiËnost ni atenskog druπtva ni starog vijeka. Ona dolazi do izraæaja ne samo u stvarnosti æivota te najmanje druπtvene skupine veÊ, kako neki istiËu, i “u subjektivnom doæivljaju interesenata”.24 Vlast muπkaraca nad æenama odreena je, po Aristotelu, njihovom prirodom jer je “muπko po naravi sposobnije vladati od æenskog”.25 Jednakosti nema jer nema zajedniËke kreposti. Stoga Aristotel zamjera Spartancima πto je njihov zakonodavac, zaboravljajuÊi da je gradodræava kao i dom podijeljena na dvoje (muπkarce i æene), æene posve zapostavio odnosno dao im preveliku slobodu ostavljajuÊi ih da æive razuzdano.26 Takvo je miπljenje stekao Aristotel ne samo zbog naËina njihova odijevanja, koje je bilo smjelije od atenskog, veÊ i zbog naËina æivota. A kad su se i Atenjanke poËele odijevati slobodnije, πto se moæda desilo po uzoru na Spartanke27, osnovana je posebna sluæba za nadzor nad njima - ginaikonom. UnatoË podijeljenosti atenskog svijeta na muπki i æenski
21

Prijevod Z. E. S. Vidi Aristotel, Politika, 1260 a, str. 24. GrË.:”καὶ οὐχ ἡ αὐτὴ σωφροσύνη ςυναικὸς καὶ ἀνδρός, οὐδ ´ ἀνδρεἱα καὶ δικαιοσύνη, καθάπερ ᾤετο Σωκράτης, ἀλλ ´ ἡ μὲν ἀρχικὴ ἀνδρεία ἡ δ᾿ ὑπηρετική. ὁμοίως δ᾿ ἔχει καὶ περὶ τάς ἄλλας”

22

23

24

25

26 27

Prema B. PeriÊu, najsnaænije moralno-pravne norme odnosile su se na odnose unutar obitelji. Vidi PeriÊ, B., Filozofija povijesti i pravna znanost, Zagreb, 1996., str. 575. Tako PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 252. Autor u biljeπci 352 dodaje da je “dominacija muπkaraca i ovisnost æene zasvjedoËena od klasiËne GrËke i Rima...” Cit. PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 252. Nadalje autor istiËe da je ovisnost æene o muπkarcu u braku specifiËnost razvoja ljudskih druπtava i kultura, dok je ovisnost djece o roditeljima bioloπka Ëinjenica. Prijevod Z. E. S. Usp. Aristotel, Politika, 1259 b, str. 22. GrË.:”τό τε γὰρ ἄρρεν ψύσει τοῦ θήλεος ἡγεμονικώτερον”. Moæemo prevesti umjesto “sposobnije” i “pogodnije” kao Ladan. Smisao je jasan kod oba prijevoda. Vidi Aristotel, Politika, 1270 a, str. 53. Tako smatra Flaceliere, R., GrËka u doba Perikla, Zagreb, 1979., str. 80.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

609

(i u kuÊi se æene druæe i bivaju u posebnim odajama, tzv. gineceju), atenska je obitelj bila Ëvrsto okupljena u oikosu sve do Peloponeskog rata, koji je, kao i svaki rat do sada, uzeo mnoge ærtve i time uzrokovao promjene u naËinu æivota.28 Straπna poπast kuge u to se vrijeme takoer odrazila na moral u druπtvu. Blizina smrti zbog dugotrajnog i teπkog rata i bolesti izmijenila je kod muπkaraca odnos prema æivljenju i tijelu (o Ëemu svjedoËi Tukidid29) pa se ta atmosfera dijelom prenijela na cijelo druπtvo.

2. PRAVA I OBVEZE »LANOVA OBITELJI Ako atensku obitelj promatramo kao instituciju, posve je jasno da se od njezinih Ëlanova oËekivalo odreeno druπtveno prihvatljivo ponaπanje. Iako to ponaπanje nisu odreivali (novo)doneseni propisi, veÊ obiËaji duboko ukorijenjeni u svijesti naroda, dræava je doæivljavajuÊi obiËaj kao izvor prava, u odreenim sluËajevima i odreenoj mjeri, sankcionirala ponaπanje koje je bilo suprotno navadama predaka, dakle protuustavno. Pojedinac se i kao Ëlan obitelji, najmanje atenske institucije, morao prije svega dokazati kao Ëlan πire druπtvene zajednice, kolektiva, te od njega dobiti odobravanje. Pri tome se Ëesto morao zatomiti emocionalni naboj30 koji je grËka knjiæevnost prikazala u svoj njegovoj silini, najËeπÊe s tragiËnim i vrlo dramatiËnim zavrπetkom. Jedan od mnogobrojnih poznatih primjera Ëesto je spominjana drama Antigona u kojoj se naslovna junakinja suprotstavlja odluci svog moÊnog ujaka - vladara kako bi pokopala brata. Po svojoj vjernosti, odanosti i ustrajnosti pak poznata je Penelopa kao ideal u kojem se utjelovljuju sve grËke æene kao vrijedne domaÊice, posluπne kÊeri, ponosne majke i supruge-heroine. BraËna veza muπkarca i æene osnova je nastanka obitelji, a hetere nemaju pristup u atenski dom. Æenska djeca ostaju pod vlaπÊu oca do udaje kao i sinovi do æenidbe, dok se robovi smatraju stvarima, iako je u poËetcima grËko ropstvo patrijarhalnog tipa. Obiteljske odnose
28 29

30

Ibid. Vidi Thucydides, History of the Peloponnesian War, II, LIII, trans. Smith, C. F., Cambridge, Massachusetts, London, 1998., str. 352. Postojanje jakog emocionalnog naboja uz pravnu ili drugu druπtvenu regulaciju porodice navodi i PusiÊ ne ograniËavajuÊi se samo na grËko druπtvo. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 259. Autor nadalje postavlja pitanje o svrsi pravne regulacije porodiËnih odnosa ne æeleÊi odgovor iznijeti kao jednostavan ili, kako kaæe, “jednostruk”.

610

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

karakterizira vlast oca,31 a za nastanak obitelji polaziπte je brak.32 No i obitelj i brak i svi drugi odnosi meu Ëlanovima obitelji proizlaze iz poloæaja koji njezini Ëlanovi imaju u atenskom druπtvu. To slikovito prikazuje Varrova priËa (koju je saËuvao Sveti Augustin) iz vremena Kekropa, prvog atiËkog kralja, o imenovanju grada po boæici Ateni, nakon natjecanja boæice i Posejdona. Po njoj je zaπtitniπtvo, odnosno sadnja masline, pripala Ateni koju su æene u skupπtini izglasale s jednim glasom viπe nakon Ëega se Posejdon naljutio pa je morskim valom uniπtio to podruËje. Da bi poniπtile njegovo prokletstvo, æene su morale podnijeti kaznu: nikada viπe ne smiju glasovati, njihova djeca ne mogu nositi majËino ime i nitko ih ne smije nazvati “atenskim æenama”. Pri prepriËavanju Varrove priËe sveti Augustin u Boæjoj dræavi zamjera boæici πto nije zaπtitila æene i omoguÊila im da barem nose njezino ime kad su joj veÊ svojim glasom omoguÊile pobjedu nad muπkim boæanstvom.33 2.1. Æene - prava i obveze Atenska se demokracija nije odrazila na poloæaj æena u obitelji, premda bismo, moæda, mogli reÊi da je demokratski zamah i gospodarski napredak “zlatne Atene” morao to uËiniti, bar neposredno, u vidu druπtvene atmosfere koja je otvarala neke nove vidike.34 Atenjanke su, kao i ostale grËke æene, pod skrbniπtvom oca do udaje kada ga preuzima muæ. Æena ne moæe voditi poslove niti se baviti obrtom (ni za muæa).35 No, siromaπne su Atenjanke36 katkada,
31

32 33

34

35

36

O ustupanju odreenih ovlasti odnosno njihovu prenoπenju na druge Ëlanove obitelji ovisit Êe u povijesti i oblik obitelji odnosno njezina transformacija. Prema PusiÊu se porodica “... i kao pravna institucija modela ovlaπÊivanja-i-iskljuËivanja kroz povijest i diferencira.” Cit. PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 260. Ibid., str. 261. Tako Cartledge, P., The Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, Cambridge, 2002., str. 112. Npr. bogatstvo druπtva, zabrana dugovinskog ropstva, kazaliπte kao mjesto otvaranja i proæivljavanja zatomljanih æenskih Ëuvstava, kleruhije kao mjesta koja su nudila moguÊnost nastanjivanja i privreivanja. Suprotno Cartledge. Autor zauzima stajaliπte prema kojem su æene u selima sudjelovale u poljoprivrednim radovima, dok su Atenjanke u gradovima vodile obrte i trgovine zajedno s muæevima jer im “voenje kuÊanstva, odgoj djece, obrada vune i priprema hrane vjerojatno nisu oduzimali veÊinu dana”. Cit. Cartledge, P., The Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 131. Kako je razred teta u Ateni bio najbrojniji, zakljuËiti je da je obitelji odnosno æena koje nisu uopÊe radile, veÊ su sve za njih obavljali robovi i najamni radnici (iz razreda

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

611

ako ih je nuæda natjerala, da bi pomogle prehraniti obitelj, bile prodavaËice na trænicima37 ili dojilje. Iako poslovnu sposobnost Atenjanki mnogi povjesniËari nazivaju ograniËenom, vjerojatno je uopÊe nije bilo, buduÊi da su valjano zakljuËiti ugovor i dogovoriti posao mogli jedino skrbnici. Neki autori38 navode da je æena bez nazoËnosti muæa mogla sklopiti pravni posao vrijednost kojeg nije bila veÊa od jedne medimne jeËma. Æene robinje su pak, osim kuÊanskih poslova koje su gazdarice radile zajedno s njima jer se kuÊanski poslovi nisu smatrali sramotnima, bile flautistice, gitaristice, plesaËice, ali i prostitutke. Za razliku od Atenjanki, o πkolovanju kojih nema spomena u vremenu demokratskih institucija,39 odgoj i obrazovanje mladih Spartanki bili su sliËni onima koje su prolazili djeËaci,40 πto je utjecalo na njihovo ponaπanje, poloæaj i prava i u obitelji. Spartanke su i nositeljice prava vlasniπtva, a mnogi njihov “povoljniji” poloæaj objaπnjavaju kasnijim napuπtanjem matrijarhata.41 Nije manje znaËajna teta), bio tek manji broj. Cartledge smatra da je æivot i rad æena u domaÊinstvima bio samo druπtveni ideal koji podupire veÊina antiËkih izvora, dok je stvarnost za veÊinu podrazumijevala rad izvan kuÊe. Ibid., 130. Tako Flaceliere, R., GrËka u doba Perikla, str. 74. UnatoË tome, one ipak nisu radile u radionicama, kako pak navodi Friedell, E., Povijest grËke kulture, Zagreb, 2001., str. 155. Razlog je boravak u istim prostorima s muπkim svijetom, a ne samo bavljenje zanatskim poslom. NaËin æivota æena odreen obiËajem ne moæe dopustiti “mijeπanje” æena i muπkaraca na javnim mjestima od kojih su najznaËajniji prostori djelovanja demokratskih institucija. Tako Spevec, F. J., Æenidbeno imovinsko pravo, Dio I, Zagreb, 1888., str. 109. Tako Mason, K. M., Ancient Athenian Women: A Look at their Lives, str. 3, navodeÊi da Marrou, H.I., A History of Education in Antiquity, Wisconsin, 1956., i ne spominje πkolovanje atenskih djevojaka. Vidi www.moyak.com/researcher/resume/papers/athenian_ women.html, 6.5.2004. Autor vjerojatno misli na institucionalno πkolovanje. Ksenofont svjedoËi o obrazovanju i odgoju djevojaka. Razlika je u cilju. Djevojke se odgajaju da budu zdrave i lijepe supruge i da njihov plod bolje sazrije, a one se same uspjeπnije bore s poroajnim bolovima. Vidi viπe Plutarh, Usporedni æivotopisi, Zagreb, 1988., str. 94. Tako i Bebel, A., Æena i socijalizam, Beograd, 1956., str. 51. “Za razliku od Atene koja je prepustila muπkom naËelu da zasjeni æenski u religiji i obitelji, Dorijci su ostali odani starom pravu” (prijevod Z.E.S.), kako navodi Bachofen. Vidi viπe Bachofen, J. J., Matrijarhat, Sremski Karlovci, 1990., str. 168. Bachofenova knjiga: Materinsko pravo - studija o ginekokraciji antiËkog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih obiljeæja, objavljena 1861. g., prema kojoj matrijarhat prethodi patrijarhalnim zajednicama, hvaljena je i osporavana. UnatoË svom doprinosu, danas se u njoj iznesena teorija ipak smatra “relativno prostoduπnom”. Vidi Kregar, J., Struktura obiteljskih zajednica, u: Kregar, Polπek, RavliÊ, Uvod u sociologiju, str. 157.

37

38 39

40

41

612

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

ni Ëinjenica da su Spartanke u ovozemaljskom svijetu stalnost, dok su njihovi muæevi stalno izloæeni pogibelji42 i rijetko kod kuÊe u Sparti. Posljedica spartanske djevojaËke razgoliÊenosti, uostalom, za razliku od atenske smjernosti u odijevanju, koju je i Solon odredio zakonima, bila je ne samo zdrav odnos prema tijelu veÊ i osjeÊaj djelomiËnog izjednaËivanja s muπkim dijelom druπtva koje je oblikovala disciplina tijela.43 Izvjesna samouvjerenost odrazila se potom u cjelokupnom æivotu pa je Leonidina æena Gorgi na opasku neke strankinje: “Vi Lakonke jedine vladate svojim muæevima” ovoj odgovorila: “Mi jedine i raamo muæeve”.44 Kao djevojka, Atenjanka je u svom domu uËila ono πto Êe joj biti potrebno u braku i πto treba znati u kuÊanstvu, npr. kuhanje, obradu vune, ruËni rad i dr. Katkada je uËila pjevanje ili plesanje kako bi mogla nastupati u vjerskim djevojaËkim zborovima koji su bili odijeljeni od muπkih. Za obitelj, a posebice za razvoj demokratskih institucija i druπtva, valja istaknuti vaænost voenja domaÊinstva i gospodarenja kuÊnim resursima.45 RijeË oikos, napominjemo joπ jednom, znaËi i domaÊinstvo. Ksenofontov prikaz naËina voenja domaÊinstva te uloga svakog od braËnih drugova u kuÊnoj ekonomiji dragocjen je dokaz na temelju kojeg moæemo svjedoËiti o funkcioniranju doma kao malog polisa i usporediti kuÊne institucije s onim dræavnim. Moæe li se naÊi, i koliko, sliËnosti djelovanja Ëlanova oikosa i demokratskih institucija? Je li oikos funkcionirao kao mali polis? U razgovoru u kojem Sokrat pita Isomaha o upuÊenosti njegove æene i naËinu voenja domaÊinstva, ovaj mu odgovara da njegova æena nije mogla imati nikakva znanja prije braka u koji je uπla s
S druge strane tvrdnja o æenama kao nositeljicama prava vlasniπtva na nekretninama moæe doÊi u pitanje jer je zemlja u Sparti bila zajedniËka i, kako kaæe KaËakjan: “... razdijeljena na dionice koje se nisu smjele otuiti”. Vidi KaËakjan, OpÊa povijest prava i dræave, pr. NedeljkoviÊ, B., Zagreb, 1946., str. 127. Prema istom autoru, imovinska nejednakost nastala je kasnije pa su, prema njegovu stajaliπtu, æene u 4. st. pr. n. e. poËele stjecati velika bogatstva. Ibid., str. 128. Spartansko ureenje zasniva se na vojnoj organizaciji. Utoliko je “viπe vojno” od atenskog, iako su i Atenjani u razdoblju perzijskih i peloponeskih ratova stalno borbeno aktivni i izloæeni pogibelji. Vidi Plutarch, Lives, Lycurgus, XIV, trans. Perrin, B., Cambridge, Massachusetts, London, 1998., str. 246-247. Ibid. GrË.:”Μόναι τῶν ἀνδρῶν ἄρχετε ὑμεῖς αἱ Λάκαινα”,”Μόναι γάρ τίκτομενον ἄνδρας”. Tako i Cartledge, P., Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 137. Autor smatra voenje kuÊanstva temeljnim za druπtveni, politiËki i ekonomski æivot.

42

43

44

45

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

613

petnaest godina te da je do tada nauËena vidjeti, Ëuti i govoriti πto manje.46 Voljna da nauËi i pridonese dobrima njihova doma, mlada je Isomahova æena sasluπala njegove rijeËi, prema kojima je zajednica muæa i æene mnogostruke koristi i svrhe,47 prva je raanje djece, druga potpora u starosti, a treÊa dijeli æenu i muπkarca. Æenu za skrb i brigu u kuÊi, a muπkarca za skrb i brigu vani.48 Tu je razliku, prema Ksenofontu, napravio bog, uËinivπi muπko tijelo i duh otpornim na vruÊinu i zimu, putovanja i pohode.49 Nadalje, razlaæuÊi i objaπnjavajuÊi razlike zbog kojih su razliËite duænosti æene i muπkarca, Isomah pouËava æenu koje su njezine duænosti u kuÊi, po Ëemu ujedno saznajemo πto saËinjava i vaæno je za jedno domaÊinstvo. To su: pouËavanje i nadzor robova, upravljanje s poslugom, kuÊanski poslovi kao πto je obrada vune ili spremanje namirnica kao πto su vino i æito. Namirnice, tj. poljoprivredne proizvode u kuÊu donosi muæ. NaËin na koji æena upravlja domaÊinstvom otkriva svu vaænost domaÊinstva za druπtvo, ali i svu umjeπnost i trud koji æena treba iskazati da bi domaÊinstvo moglo normalno funkcionirati i biti samodostatno (da ne ovisi o træiπtu). Pa i viπe od toga, da bi dobara u domaÊinstvu bilo dovoljno ne samo za jelo i odjeÊu nego i za prodaju kad obitelji ustreba.50 Danas se poslovi koje zahtijeva odræavanje domaÊinstva obavljaju prema dogovu (ili preπutno prihvaÊenom sporazumu) supruænika, no moæemo reÊi da u velikom broju sluËajeva te poslove i danas obavljaju tradicionalno (prema obiËaju!) æene. BuduÊi da æena utjeËe na dræavni poredak preko svojih kreposti koje se materijaliziraju u stvarima domaÊinstva, odnosno buduÊi da je “svako domaÊinstvo dio grada”, “stvari dio domaÊinstva”, a “krepost dijela mora se obazirati na onu cjeline”, Aristotel smatra da “gledajuÊi na dræavni poredak, treba odgajati i æene kao djecu da budu valjani”.51 Taj poznati, i toliko puta u negativnom kontekstu citiran, Aristotelov stav o æenama ipak svjedoËi o graanskom statusu æena ma koliko one bile iskljuËene iz javnog æivota ili obespravljene kao Ëlanovi obitelji. Posebice je od Perikla za atenski graanski status vaæan i status majke jer se od tada zahtijeva da su oba roditelja, a ne samo otac, atenski graani (tj. definicija
46 47 48 49

50

51

Vidi Xenophon, IV, Oeconomicus, VII, 5-7, str. 414., 415. To je i jedna od sliËnosti s polisom. Ibid.,VII, 12-14, str. 419-421. Ibid., VII, 23-24, str. 421. Ovdje se ne misli na jednog boga, veÊ je to pojam za sve boæansko, tj. bogove. Usp. Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan, W., Roberts, J. T., A brief History of Ancient Greece, str. 159. Tako Aristotel, Politika, A, 1260 b, str. 25.

614

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

Atenjanina ne ukljuËuje samo status oca, nego i majke52). Teπko je reÊi na koji se naËin status atenskog graanstva provjeravao kod æena buduÊi da æene nisu upisivane u upisnike dema53 koji su od Klistena potvrda graanskog statusa za muπkarce. Izgleda da je zbog toga poËetkom 4. st. pr. n. e. donesen zakon po kojem se kaænjava onaj koji prevari drugog Atenjanina uvjeravajuÊi ga da je neka æena Atenjanka.54 Atenjanke ne izlaze bez pratnje muπkih roaka ili robinja iz svojih domova, a neudane djevojke rijetko i iz svojih domskih odaja jer, kako kaæe jedan Menandarov navod:55 “Poπtena æena neka bude u kuÊi. Ulica je samo za nevaljalice”. Ni ulica ni ono πto se na njoj dogaa nije za æene. Iznimka su jedino sveËanosti i kazaliπne predstave posjeÊivanje kojih je bilo dopuπteno uz poπtovanje odredbi o ponaπanju i odijevanju.56 To ponaπanje i odijevanje odredio je, ako vjerujemo Plutarhu57, Solon za kojeg ipak ne moæemo reÊi da se prvi u “pisanim zakonima” bavio Ëlanovima atenskog domaÊinstva. VeÊ je to prije njega uËinio Drakon svojim odredbama kaznenog zakona prema kojima, kako navodi Demosten, muπkarac moæe ubiti svakoga tko zavede ili siluje æenu pod njegovim skrbniπtvom.58 Prema nekim autorima, baπ u toj odredbi krije se snaga obitelji i obiteljskog æivota u Ateni.
52

53

54

55

56

57

58

Mason, M. K., u: Ancient Athenian Women: A Look at their Lives, str. 4. Vidi www. moyak.com/researcher/ resume/papers/athenian_women.html, 6.5.2004. Mason navodi taj Periklov zakon kao jedan od naËina na koji su Atenjanke imale ulogu u polisu, odnosno atenskom javnom æivotu. Takoer navodi da je jedna od takvih uloga u æivotu polisa sudjelovanje u vjerskim ceremonijama kuÊe, roda i polisa kao i Thesmophorijskom festivalu. MusiÊ navodi da je muæ upisivao æenu u svoju fratriju nakon πto bi ona uπla u njegov dom. Taj bi Ëin pratilo prinoπenje ærtve te sveËanost. Vidi MusiÊ, A., Nacrt grËkih i rimskih starina, Zagreb, 1942., str. 51. Tako Kapparis, K., Women and Family in Athenian Law, ed. 22.3.2003., str. 7. Vidi u: Christoph W. Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A.Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa: a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www. stoa.org, 6.8.2006. Vidi Flaceliere, R., GrËka u doba Perikla, bilj. 32, str. 74. Autor dalje navodi da su siromaπni graani koji su æivjeli u malim stanovima lakπe dopuπtali æenama da izlaze. Tako navodi Spevec, F. J. Æenidbeno imovinsko pravo, I, str. 109, spominjuÊi Solonove zakone. Vidi Plutarch, Lives, Solon, XXI, str. 462. Kako naime nema saËuvanih cjelovitih zakonskih tekstova, Ëesto je jedini dokaz njihova postojanja neko od djela autora poput Plutarha ili pak neko djelo antiËke knjiæevnosti. Stoga, nije na odmet ostaviti mjesta sumnji kad je rijeË o podruËju kojim se bavi ovaj rad. Tako Kapparis, K., Woman and Family in Athenian Law, str. 1. www.chs.harvard.edu/discussion_series.sec./athenian_law.ssp/athenian_law_lectu, 26.3.2007.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

615

Atenjanke su vezane za kuÊu i dom i kao aktivne sudionike demokracija ih ne ukljuËuje. No netoËno bi bilo reÊi da se uopÊe na njih ne odnosi. One su kao Ëlanovi obitelji dio tog istog druπtva59 koje stremi napretku i jednakosti za njihove sinove, oËeve, braÊu i supruge. Promjene su se mogle odnositi na vlast, ali za promjenu poloæaja æena, odnosa meu supruænicima, ili djecom i roditeljima, joπ dugo neÊe biti vrijeme. UnatoË tome, æeninu ulogu u privatnom æivotu trebamo vidjeti kao jedan od stupova na kojima je izgraena atenska demokracija, koja je formalno ne ukljuËuje, ali je nuænoπÊu njezina pripadanja atenskoj obitelji nije mogla niti iskljuËiti. Povijesni i socijalni kontekst naglaπavamo ne kao obranu njezine podËinjenosti, veÊ u prilog njezinu ugledu odnosno njezinu poloæaju u odnosu prema demokratskim institucijama iako one na nju gledaju samo preko ginaikonoma, dræavnog sluæbenika za nadzor ponaπanja æena (tj. nadzor nad njihovim moralom i skrbnoπÊu). U Politici ga spominje Aristotel raspravljajuÊi o nuænosti i korisnosti dræavnih sluæbi. “Nadzornik nad djecom i nadzornik nad æenama” po Aristotelu, “sluæba je viπe aristokratska no demokratska (jer tko bi branio izlazak siromaπnim æenama?) ili oligarhijska (jer oligarhijske æene æive raskoπno)”.60 Iako je Atenjanka pod skrbi oca odnosno muæa, institut skrbniπtva u Ateni nije tako i toliko pravno (obiËajno) reguliran kao u Rimu. Naposljetku, za kratak opis poloæaja Atenjanke u obitelji posluæit Êemo se Aristotelovim rijeËima koje (vjerojatno) odraæavaju javno mnijenje: “U odnosu prema robovima, slobodne æene imaju savjetodavnu sposobnost, ali nemaju vlasti ni nad kim”.61 Aristotelovo vienje nastoje ublaæiti pojedini (stariji) autori prema kojima se “u kuÊi æena veoma poπtovala”, πto zakljuËuju iz poloæaja njezina stolca “koji je stajao do muæevljeva” te iz Ëinjenice da je “zapovijedala sluπkinjama u unutraπnjem dijelu kuÊe i u gornjem katu”.62 Snagu koju su trebale za ispunjenje braËnih i obiteljskih obveza i druπtveno prihvatljivo ponaπanje Atenjanke su nalazile u majËinstvu. Tu snagu nije im
59

60

Æene uæivaju graanski status iako nemaju politiËka prava. Tako vidi Blackwell, C.W., The Assembly, str. 1, u: Blackwell, C. W., Classical Athenian Democracy, www.stoa.org/ projects/demos/article_assembly, 28.6.2006. Prijevod Z. E. S. Vidi Aristotel, Politika, 1300 a, str. 142. GrË.:”παιδονόμος δὲ καὶ γυναικονόμος, καὶ εἴ τις ἄλλος ἄρχον κύριός ἐστι τοιαύτης ἐπιμελείας, ἀριστοκρατικόν, δημοκρατικὸν δ᾿ οὐ (πῶς γὰρ οἷόν τε κωλύειν ἐξιέναι τὰς τῶν ἀπόρων;)”. Prijevod Z. E. S.Vidi Aristotel, Politika, 1260 a, str. 23. GrË.:”τὸ δὲ θήλυ ἔχει μέν, ἀλλ´ ἄκυρο,..”. Cit. MusiÊ. Vidi MusiÊ, A., Nacrt grËkih i rimskih starina, str. 51.

61

62

616

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

mogla oduzeti ni dræavna ni oËinska ni muæeva vlast pa je Ëak spominje i Aristofan u Æenama u skupπtini opisujuÊi je kao moÊ koja moæe izbaviti zarobljene vojnike za razliku od politiËke moÊi.

2.2. Muπkarac - gospodar (kyrios) obitelji Iz navoda o poloæaju æene te iz cjelokupne organizacije atenskog druπtva i demokratskih institucija doznajemo o gotovo neograniËenoj vlasti muπkarca u obitelji.63 Otac obitelji ima vlast nad æenom, djecom i ostalim Ëlanovima obitelji. Pod skrbniπtvom ili, kako neki kaæu, “suverenitetom”64 muæa su i djeca. No to podrazumijeva i robove i sve Ëlanove oikosa koje muæ kao Ëlanove obitelji zastupa u druπtvu. Osim æena, djece i robova, muπkarac je zastupao i ostale muπkarce koji su se nalazili u zajedniËkom kuÊanstvu, kao npr. neoæenjenu braÊu. Vjerojatno se zastupanje odnosilo i na onemoÊale, bolesne i ostarjele oËeve i striËeve koji su “pravno neovisni”65, ali pod nadzorom kyriosa. Obitelj je, kao πto smo veÊ naveli, neka vrsta pravne osobe koju Ëine i osobe i imovina. Stoga se (tada) Ëini logiËnim i prirodnim da je (tj. njezine Ëlanove) kao glava obitelji zastupa kyrios, osoba ne samo neupitnog druπtvenog znaËaja (vojnik, Ëlan Skupπtine) veÊ i fiziËke snage. Vaænost moralnog lika u privatnom æivotu, tj. obitelji, odraæava se na funkciju koja se moæe obavljati u demokratskom poretku (odnosno ona podrazumijeva doliËnost u privatnom æivotu) pa se od stratega traæi da je oæenjen i da ima djecu.66 Neoæenjen muπkarac za Atenu je bio nemoralan, samoæiv, zajednici
63 64

65

66

U Rimu to Êe biti pater familias. PusiÊ navodi da se tim izrazom posluæio Paoli. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 262, bilj. 389. Tako Kapparis, K., Woman and Family in Athenian Law, str. 7. Vidi u: Christoph W. Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A. Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa:a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www.stoa.org., 6.8.2006. Pojam “pravne neovisnosti” ovdje se vjerojatno koristi za pravnu i poslovnu sposobnost, a kao izvor tvrdnje o zastupanju kyriosa navedenih muπkih Ëlanova obitelji spominju se Aristofanove Ose. Tako MacDowell, D. M., The Law in Classical Athens, Ithaka, New York, str. 86, pozivajuÊi se na izvor u bilj. 167.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

617

nelojalan muπkarac koji navedenim pokazuje da zbog svojih osobina ne moæe biti osoba u koju se treba pouzdati i za kojom treba krenuti. Muæ je, izgleda, za æivota mogao udati æenu za drugoga67, odrediti joj muæa na samrti, a u sluËaju smrti muæa æena bez djece se s mirazom68 vraÊala u kuÊu svog oca. Iako je Demosten tvrdio da je bilo udovica koje su bile nezavisne te se same brinule za sebe i djecu (dakle æivjele bez glave obitelji koja ih zastupa u druπtvu), to nam se ne Ëini vjerojatnim, barem u razdoblju od 6. do 4. st. pr. n. e. Iako zakonodavac ne intervenira u obiteljske odnose, obitelj je institucija koja je dio atenskog kolektiva i druπtvena je obveza reakcija na krπenje obiËaja. Stoga je svatko mogao utuæiti glavu obitelji kao odgovornu osobu za loπe odnose u njoj. O æivotu djece odluËuje otac69 uzimanjem djeteta u naruËje, a jako i Ëvrsto muπko novoroenËe nastavak je obiteljskog kulta i podrπka svojim roditeljima u dane nemoÊi i starosti. Ono je i ponos svojih roditelja ako je ovjenËano ratnom slavom, ali ipak manje nego u spartanskom druπtvu.

2.2. Djeca - Ëlanovi obitelji Potomstvo kod Atenjana Ëesto nije bilo mnogobrojno, a razlog su zadovoljavanje spolnih prohtjeva muπkarca izvan braka kao i æelja da se ostavπtina ne dijeli na previπe nasljednika. Ako pak novoroenËe nije æelio, otac obitelji70 odluËio ga se osloboditi izlaganjem, izbjegavπi na taj naËin odgovornost nepoæeljnu iz vjerskih razloga. Izgleda da su izlaganja bila ËeπÊa u doba financijskih kriza, kao πto je to bilo u vrijeme Peloponeskog rata71 (ekonomska nuæda - treba prehraniti sve Ëlanove obitelji u uvjetima neimaπtine), no neki autori (iako ne spominju izvore na kojima temelje svoje navode) istiËu da Atenjani nisu izlagali djecu
67 68 69

70 71

Vidi BastaiÊ, K., Krizman, B., OpÊa povijest prava i dræave, Zagreb, 1981., str. 58. Iako ne postoji obveza davanja miraza, on se Ëesto davao i njime je upravljao muæ. Institut oËinske vlasti poznat u Rimu kao patria potestas zadræao se i u srednjem vijeku te je djelomiËno uz neka ograniËenja preuzet u 19. st. i u graanske zakonike. On je imao pravo samo na odluku o novoroenËetu do dobi od mjesec dana. Tako Kapparis, K., Women and Family in Athenian Law, str. 8., ed. 22.3.2003. Vidi u: Christoph W. Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A. Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa: a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www.stoa.org, 6.8.2006.

618

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

ËeπÊe od nas.72 Spartanci su nedonoπËad, djecu koja nisu bila snaæna ili koja jednostavno nisu bila æeljena bacali u provaliju,73 a o preæivljavanju i sudbini djece odnosno o njihovu izlaganju nije odluËivao kyrios, tj. glava obitelji, veÊ vijeÊe, Gerusija, u kojem sjede uglednici stari iznad πezdeset godina. Njihova je odluka bila konaËna. UnatoË njihovu vojniËkom duhu, ne znamo je li kod Spartanaca ËeπÊe bilo izlaganje æenske djece. Slaæemo se da takve zakljuËke, unatoË sumnji u veÊi broj izlaganja æenske djece u cijelom grËkom svijetu, ipak ne treba donositi automatski.74 Ipak, priËe o gorju Tajget na kojem se izlagala bolesna i invalidna novoroenËad obiljeæile su spartansku povijest i dræavu kao jednu od najokrutnijih75 pa na institut oËinske vlasti u Ateni gledamo kao na njegovu blaæu verziju. U svakom sluËaju, negiranje bilo kakvih osjeÊaja unutar oËinske vlasti bilo bi neopravdano. S tim je u vezi pojam filia kako ga shvaÊa Aristotel u Nikomahovoj etici, a koji se u odnosu roditelja i djece oËituje u tome πto roditelji svoju djecu vole kao da su dio njih, a djeca roditelje kao da su njihov posljedak.76 Aristotel dakle podrazumijeva roditeljske osjeÊaje, ne svodeÊi ih samo na majËinske, dok njihovu nadreenost, posebice oËevu, objaπnjava pravilom o potomcima i precima.77 Kontrolu raanja savjetovali su Platon i Aristotel, pri Ëemu Aristotel zagovara pobaËaj, ali i kaæe da ga “treba izvrπiti prije nego se razvije osjetilnost i æivot”.78 Atenski zakoni izgleda nisu branili pobaËaj i kontracepciju, a Ëini se da je jedini sluËaj koji spominje sudski postupak u 4. st. pr. n. e. za ubojstvo, a u sluËaju izvrπenog pobaËaja, jedan od saËuvanih fragmenata Lizijinih govora. No, i u tom sluËaju radilo se, kako kaæu, o postupku koji ne vodi nikamo.79

72 73

74

75 76 77 78 79

Ibid. I po tome su Spartanci bili iznimka u grËkom svijetu. Tako Harris, N., History of Ancient Greece, London, 2003., str. 60. Prema Cartledge, P., The Spartans, London, 2003., str.159. Ima navoda prema kojima su, naprotiv, za razliku od ostalog grËkog svijeta, djeËaci bili ËeπÊi kandidati za Ëedomorstvo od djevojËica.Vidi The Spartans, A nation of fighters, str. 6, www.chanel4.com/history/ microsites/H/history/heads/outlakes/spartans1.html Vidi Plutarch, Lives, Lycurgus, XV, str. 254, 255. Tako vidi Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, Zagreb, 1994., str.16. Ibid., str. 17. Vidi Aristotel, Politika, 1335 b, str. 247. Tako Kapparis, Women and Family in Athenian Law, str. 9. Vidi bilj. 509. Viπe o tome Kapparis, K., Abortion in the Ancient World, London, 2002.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

619

Svrha braka (tj. raanje) morala se ostvariti da bi se prenio kult, da bi se imalo kome ostaviti nasljee, da se pridonese zajednici, da Atena ima vojnike. Stoga i Solon odreuje da epikleri muæ mora odreen broj puta pristupiti kako bi zanijela.80 Ako pak ni ta odredba nije rijeπila problem, braËnom paru preostao je institut posvojenja kako bi produæio obiteljski kult, osigurao skrb pod stare dane te osigurao nasljednika. Ako posvojËe nije imalo vlastitih potomaka, imovina posvojitelja pripala bi posvojiteljevim srodnicima, πto potvruje cilj posvojenja.81 IzvanbraËna djeca imaju status meteka, tj. stranaca. To znaËi da nemaju politiËka prava, da mogu stjecati imovinu do odreene vrijednosti te da i u drugim stvarima slijede sudbinu onih koji nisu Atenjani. Djeca su bila ispunjenje æenine duænosti, ali i naËin da se u njih pretoËe emocije kojih su Atenjanke imale na pretek, Ëuvstva i ljubav82 koju su mogle iskazivati unutar zidova svog doma. Spartankama pak sinovi su donosili ponos koji je nadilazio tugu kad bi stizali na πtitu. Atenjanke, viπe majke skupπtinara, buleuta i helijasta no onih koji se Spartancima mogu oduprijeti, meu prava koja imaju u obitelji mogu barem dodati pravo da oplakuju svoju djecu i pokaæu svoju tugu. Po tome je obiteljskopravni poloæaj atenskih majki humaniji, donekle individualiziran i manje podvrgnut jakosti kolektivnog. Odnos roditelja i djece ponajviπe je stvar morala. Djeca su duæna poπtovati oba svoja roditelja,83 a na roditeljski odnos gleda se kao na prirodno odreenu svetinju. Tim je straπniji usud koji u drami prati glavne likove Edipa i Elektru. O pravima i obvezama djece u smislu pozitivnog prava ne moæemo govoriti. Djeca su pod oËinskom vlaπÊu, a ona iskljuËuje prava druge strane.84 Muπka djeca, razliËito odgajana i za razliku od æenske πkolovana, veÊ su od djetinjstva u nadmoÊnom poloæaju koji Êe im omoguÊiti neovisnost. No taj poloæaj uz povlaπtenost donosi i obveze. Tako npr. obveza uzdræavanja osiromaπenih roditelja koja je u sluËaju neispunjenja utuæiva85 pada na sinove.
80 81 82

83

84

85

Vidi Plutarh, Lives, Solon, XX, str. 458. Iz istog razloga posvojeni nije mogao sastavljati oporuku. U bavljenju odnosom roditelja i djece Aristotel istiËe majËinsku bezuvjetnu ljubav. Vidi viπe o pojmu filia te pravnom poimanju odnosa roditelja i djece u antici u: Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, str. 16-18. KeËekjan potvruje duænost djece da poπtuju roditelje i pokoravaju im se. Vidi KeËekjan, OpÊa povijest dræave i prava, Zagreb, 1946., str. 178. Usp. Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, str. 27. Autorica navodi da se s pravom moæe tvrditi da je djeci pod oËinskom vlaπÊu korespondiralo nepostojanje prava, dok pojam “roditeljsko pravo” podrazumijeva prava i duænosti obiju strana. Ibid.

620

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

2.4. Robovi u atenskoj obitelji Iako do danas nema izvora iz kojeg bismo mogli pouzdano saznati ukupan broj robova u antiËkoj Ateni,86 izvjesno je da je u Periklovo vrijeme u Ateni bilo oko 80 000 robova.87 Od tog broja veÊi dio su bili kuÊni robovi koji su imali loπiji poloæaj od dræavnih. Dræavni su robovi imali odreenu pravnu i djelatnu sposobnost, mogli su zasnovati obitelj, dobivali su i odreenu naknadu za svoj rad, a mogli su i sami imati robove. Privatni rob je kao Ëlan oikosa bio gospodareva imovina i kao takav mogao je biti kaænjavan i muËen. No, nije smio biti zlostavljan te je u tom sluËaju imao pravo samopomoÊi i azila. Takoer ga gospodar nije smio ubiti. Atensko je robovlasniËko druπtvo, od Solona koji je 595./4. g. pr. n. e. ukinuo dugovinsko ropstvo u koje je otac obitelji mogao zapasti sam, ali i prodati Ëlanove svoje obitelji, prema nekim autorima nosilo oznaku socijalnoga druπtva.88 Aristotel je istaknuo da su za atenske graane robovi imovina, ali s duπom.89 Oni dijele dom i s ostalim Ëlanovima obitelji obavljaju poslove koje im odredi gospodar ili u njegovoj odsutnosti domaÊica kuÊe. Ropstvo u Ateni je do kasna patrijarhalnog tipa odnosno do momenta do kojeg je obitelj mogla zadovoljiti sve potrebe i bila u moguÊnosti proizvesti viπak proizvoda. Stoga su do 5. st. pr. n. e. robovi u najbliæoj vezi sa svojim ukuÊanima, pa kad su to prestali biti, neπto od odnosa patrijarhalnog ropstva ipak se zadræalo. Status koji su imali dræavni robovi prema nekim autorima dobivali su osloboeni privatni robovi.90 Atensko je druπtvo u usporedbi s ostalim helenskim svijetom91 prema robovima (i privatnim i dræavnim) ipak pokazivalo humanost koju bi ipak bilo pretendenciozno promatrati kao odnos koji opisuje pojam “fellow-feeling”92 odnosno “prijateljstvo”.
86

87

88

89 90 91 92

Postoje razni podatci, a Ëak i Westermann koji se posebice bavio rimskim i grËkim robovlasniËkim sustavima istiËe da podatci nisu pouzdani. Vidi Westermann, W. L., The slave systems of Greek and Roman antiquity, Philadelphia, 1955., str. 5-12. Tako Rostovtzeff, M., The social and economic history of the hellenistic world, Oxford, 1953., str. 95. Isti broj usvajaju i studenti prava iz udæbenika KurtoviÊ, ©., OpÊa povijest prava i dræave, knjiga I, Zagreb, 1999., str. 96. Tako KurtoviÊ, ©., Raspuπtanje parlamenta, neposredna demokracija i njene zlouporabe, Zbornik PF, 51 (2), 307-329, Zagreb, 2001., str. 328. Vidi Aristotel, Politika, 1254 b, str. 7. Tako MacDowell, D.M., The Law in the Classical Athens, str. 83. Posebice u Sparti gdje je poniæavajuÊi poloæaj robova izazvao velik broj pobuna. Tim se pojmom koristi Jones. Vidi Jones, A. H. M., Athenian Democracy, Oxford, 1960., str. 19.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

621

3. VLASNI©TVO KAO OSNOVA PREÆIVLJAVANJA I PRIVRE–IVANJA OBITELJI Za obitelj i njezine Ëlanove od osobite je vaænosti bilo vlasniπtvo zemlje i moguÊnost raspolaganja njime, a izgleda da se privatno vlasniπtvo zemlje u Ateni pojavilo pred kraj 5. st. pr. n. e.93 To je i posljedica poimanja pojedinca tek kao pripadnika zajednice, ali i poimanja glave obitelji samo kao privremenog predstavnika obitelji kroz vrijeme (povijest) koji je uæivalac zemlje koja je u davna vremena bila zajedniËka i dijelila se kockom na koriπtenje.94 Odatle i pojam za neËiju imovinu, tj. zemljiπni posjed kleros. Kleros je za oikos trajna vrijednost u vrijeme kad ratovi, vremenske nepogode i bolesti mogu svaku pojavnost odrediti prolaznoπÊu. Stoga je za obitelj imati zemlju, unatoË razvoju obrta i trgovine, znaËilo imati bogatstvo. No, isto tako imati zemlju ili drugo bogatstvo, od brodova, zlata do stoke, znaËilo je i imati obveze prema zajednici. Ispunjenje tih obveza, nosilac kojih je bio kyrios, ali je teret njihova namirenja leæao na svim Ëlanovima oikosa, pitanje je Ëasti i moralnog lika svakog Atenjanina, ispunjenje obveza pojedinaca prema zajednici koja ih kao skup nadilazi. Imovina i Ëast su povezani i uvjetovani. Stoga je gubitak graanske Ëasti, tzv. atimija znaËila i konfiskaciju imovine. Tako se posredno atimija odnosila na cijelu obitelj koja je bez imovine teπko mogla opstati.
93

94

Prema navodima J. Kranjca, na prijelazu iz 7. u 6. st. pr. n. e. zemlja je joπ bila kolektivna i njome se nije moglo raspolagati. Naime, razvoj privatnog vlasniπtva u Ateni tekao je kroz tri faze. U prvoj je zemlja dodijeljena nekoj zajednici s pravom koriπtenja koje je moglo biti oduzeto, u drugoj je zajednica bila nositelj prava vlasniπtva kojim je mogla raspolagati, a u treÊoj je pojedinac mogao postati vlasnikom. Vidi Kranjc, J., ZaËetki in razvoj lastnine v antiËnih pravih, Zbornik znanstvenih razprav, LVI, Ljubljana, 1996., str. 14. Od Solonovih reformi 595/4. g. pr. n. e. postoji moguÊnost oporuke za ostavitelje bez zakonite muπke djece pa se tako ni nakon ostavitelja bez djece zemlja viπe ne “vraÊa” zajednici. Neki stariji autori, kao npr. Pöhlmann, negiraju postojanje vlasniπtva zajednice na zemlji. Vidi Pöhlmann, R., von, Geschichte der Socialen Frage, München, 1925., str. 3-12 i 1719. Podjelu, pak u doba Homera zastupa Glotz. Vidi Glotz, G., La solidarité de la famille, Paris, 1902., str. 5. Takoer, postoje dvojbe o postojanju zajedniËke zemlje u doba Solona. O tome vidi Càssola, F., Scritti di storia antica, I, Napoli, 1993., str. 144.

622

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

No osim preæivljavanja, privreivanja i obveza prema zajednici, imovina je (a posebice zemlja) i na druge naËine utjecala na æivot atenske obitelji i njezino mjesto u atenskom druπtvu. Prije svega, od Solona je pripadnost imovinskom razredu (za koju je temelj prirod sa zemljiπta) odreivala moguÊnost sudjelovanja u vlasti, a time i druπtveni poloæaj i ugled. Prva tri razreda imala su moguÊnost ne samo birati nego i biti birana u organe vlasti, dok za Ëetvrti, najbrojniji i najsiromaπniji razred - tetes postoje opreËna glediπta, od kojih prevladava ono po kojem taj razred nije imao pravo sudjelovati u vlasti. Sudjelovanje u vlasti, osim ugleda i Ëasti od Perikla koji je uveo misthoforiju - plaÊu za obavljanje javnih poslova, znaËi i dodatni izvor prihoda za obitelj. Takoer, u druπtvu u kojem nema organizirane socijalne skrbi za stare dane imovina znaËi æivot, a njezin gubitak ne samo osiromaπenje veÊ smrt. Gubitkom imovine zbog zaduæenja mnogi su Atenjani, prije Solona, padali u duæniËko ropstvo zajedno s Ëlanovima svojih obitelji te bili prodavani i izvan Atene. U Ateni su sinovi nuæni, zakonski nasljednici, a kÊeri, odnosno æene, za razliku od Spartanki, ne mogu biti niti nositeljice prava vlasniπtva. Za razliku od Spartanki, Atenjanke nisu mogle biti vlasnice zemlje pa je za nasljednicu, jedinicu kÊer, tzv. epikleru,95 bio odreen poseban nasljedni reæim. Po njemu je ostavitelj koji je imao jedinicu kÊer mogao oporukom odrediti nasljednika koji Êe oæeniti njegovu kÊer.96 Ako je takav ostavitelj umro bez oporuke, arhont-eponim preuzimao je brigu o epikleri. »ini se da je u oba sluËaja epikleri odreen za muæa oËev srodnik. Ta saznanja otkrivaju nam nemoguÊnost Atenjanki da budu vlasnice nekretnina, ali otvaraju i neka druga pitanje vezana za obitelj. Spomenuli smo veÊ da su u Ateni sinovi zakonski nasljednici, ali samo braËni, dok izvanbraËni uopÊe nisu nasljednici jer nisu ni dio obitelji. Ako nije bilo sinova, nasljeivala su braÊa, pa djedovi. Interesantno je napomenuti da ako nema braÊe, umrlog nasljeuju sestre.97
95

96

97

Cartledge navodi da su se za razliku od epiklera u Ateni nasljednice u Sparti, tj. kÊeri bez zakonite braÊe istog oca, nazivale “patrouchoi”, πto je doslovno znaËilo dræateljice patrimonija, te da su se mogle udati za bilo kojeg Spartanca , a ne samo najbliæeg roaka s oËeve strane. Vidi Cartledge, P., The Spartans, London, 2003., str. 156. Ako je imao viπe kÊeri, trebao je oæeniti najstariju, uz obvezu da kao skrbnik uda i njezine sestre uz davanje miraza. O takvom nasljednom reæimu postoje mnoga razliËita stajaliπta. Tako se prema Platonu taj reæim moæe odnositi osim na kÊeri i na druge æenske Ëlanove obitelji. Tako KurtoviÊ, ©., OpÊa povijest prava i dræave, I. knjiga, str. 111.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

623

Prema imovini bogati graani plaÊaju druπtvene namete. Bogate obitelji preko liturgija postaju poznate, a glave obitelji njima otvaraju putove javnog djelovanja. I naposljetku, u druπtvu koje oznaËavaju borba, nadmetanje, pobjeda i Ëast, imovina je, kao kuÊa i okuÊnica, srediπte privatnog æivota Atenjana koji je podreen javnom. KuÊa i okuÊnica predstavljaju svijet ograen zidom u kojem se mogu iskazati sva Ëuvstva o kojima pjevaju grËki tragiËari i svijet u kojem Atenjanka smije toplinom ljubavi “vladati” svojim muæem i djecom. Pa iako imovina ne iskljuËuje zajednicu,98 na trenutke je skriva od pogleda institucija i njihovih Ëlanova. Zbog vrijednosti zemlje u tom πkrtom podneblju stranci mogu biti njezini vlasnici do odreene vrijednosti, πto podrazumijeva kuÊu i okuÊnicu.99 Dræavni robovi, koji su dobivali plaÊu za svoj rad (radili su najviπe kao dræavni sluæbenici) i imali obitelji nisu imali nekretnine, ali su smjeli imati pokretnu imovinu.

ZAKLJU»AK Izvori koji govore o Ateni u vrijeme razvoja demokratskih institucija,100 od 6.-4. st. pr. n. e., potvruju njezinu unutraπnju i meunarodnu moÊ koja poËiva na zajedniπtvu. No isti izvori nedvojbeno potvruju i da druπtvena moÊ poËiva na moÊi oikosa i svega onog πto ga (je) Ëini. Oikos je institucija s Ëlanovima koji imaju prava i obveze, osobom koja ih zastupa, imovinom, pravilima ponaπanja poπtovanja kojih druπtvo oËekuje i kaænjava u sluËaju krπenja.101 A Ëinjenica da
98

99 100

101

Imovina je zaπtiÊena tuæbom o vlasniπtu, tuæbom o plodovima, tuæbom za smetanje posjeda. Ali nesavjesnog vlasnika ili onog koji se ogrijeπio o druπtvo moæe osim atimije zateÊi i tuæba za rasipniπtvo. Tako KurtoviÊ, ©., OpÊa povijest prava i dræave, I. knjiga, str. 105. Od Solona 595/4. g. pr. n. e. postoji Skupπtina u kojoj su Ëlanovi i sudjeluju, tj. odluËuju svi Atenjani, bez obzira na podrijetlo i imovinsku moÊ. Ipak, osnivaËem demokratske struje dræavnika smatra se Klisten koji je 509. g. pr. n. e. proveo reformu kojom je precizirao nadleænosti demokratskih institucija te podijelio prostor na tritije uËinivπi deme osnovnim izbornim jedinicama za srediπnje organe vlasti. PusiÊ, govoreÊi o porodici kao instituciji, navodi da je svaka institucija normativna pojava jer se sastoji od specifiËnih oËekivanja u odnosu na ponaπanje ljudi. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 258.

624

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

su odnosi unutar obitelji i akti obitelji u druπtvu regulirani obiËajem ne mijenja institucionalni karakter obitelji prema nekima ni danas.102 Iako samo muπkarci imaju pravo sudjelovati u druπtvenom æivotu izvan obitelji (tj. u radu demokratskih institucija), æene103 i djeca niπta manje ne Ëine atensku zajednicu. U svijetu obiËajnosti i tradicije svakome je odreeno njegovo mjesto, a iskljuËenje iz sudjelovanja u javnom æivotu ne znaËi nemoguÊnost pridonoπenja razvoju druπtva uopÊe. Iako za æene i djecu postoji dvostruka kontrola (muæa ili oca i posebne dræavne sluæbe), a æene su uz strance i robove iskljuËene iz javnog æivota, moral i Ëast nalaæu ponaπanje s mjerom i unutar granica odreenih humanoπÊu roenom iz demokratskog kulturnog ozraËja. Stoga se ipak moæemo sloæiti s tvrdnjom da æene kao Ëlanovi obitelji u atenskom “muπkom klubu” ipak uæivaju neku vrstu gostoprimstva.104 Demokratske se institucije u Ateni, pri Ëemu mislimo ponajviπe na zakonodavca, rijetko bave obiteljskim odnosima i odreenjem prava i obveza unutar doma (grË.δόμος znaËi stan) jer kolektivno i javno ima primat, a obiËaj zadovoljava sve potrebe obiteljskih odnosa. Osim toga, obiteljski odnosi velikim dijelom podrazumijevaju osjetljivu sferu emotivnih odnosa u kojoj nema mjesta radoznalim oËima neznanaca. Upletanje u njih znaËilo bi ograniËavanje vlasti oca obitelji. ObiËaji i tradicija odreivali su privatni æivot ljudi koji ni danas, najËeπÊe, ne podnosi upletanje dræavnih institucija i svjetlost javnosti. Obitelj sliËi polisu. Ona je mala dræava unutar koje nema mjesta individualizmu i u kojoj ni mjesto ni uloga njezinih Ëlanova nisu upitni. Po tome je obitelj kao kolektiv jednota mnogo viπe od polisa. To je Ëini i jaËom od njega. NeoptereÊena nadmetanjem s ostalim institucijama, svjesna svoje pripadnosti Ëuvstvenom i privatnom te povezana neraskidivim105 vezama svojih Ëlanova, ona neÊe kao
102

103

104 105

Primjerice, prema Römeru i Hafneru (vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 258., bilj. 378), obiËaji u porodici i danas su jaËi od prava, dok se prema GoluboviÊu odnosi unutar obitelji mogu regulirati iskljuËivo obiËajnim i moralnim normama. Navedene autore spominje PusiÊ pojaπnjavajuÊi da je porodica od poËetka normativno regulirana “ako ne pravom, a ono drugim druπtvenim normama s iznimno jakim emocionalnim nabojom.” Ibid., str. 259. U doprinosu razvoja druπtva takoer ne treba zaboraviti ulogu koju su æene imale u vjerskom æivotu. Tako Cartledge, P., Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 138. Pri tome prvenstveno mislimo na vezu roditelja i djece, ali i na braËnu vezu s obzirom na moguÊnost razvoda braka nekad. Robovi su rijetko bili oslobaani pa i za odnos gospodara i privatnog roba moæemo reÊi da je viπe neraskidiva no raskidiva veza.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

625

polis opijen vojniËkom slavom i imperijalizmom doËekati svoj kraj. Kroz povijest Êe se kao institucija106 mijenjati te nadæivjeti i helensku gradodræavu i sve dræave poslije nje.

Summary Zrinka Erent-Sunko * FAMILY IN THE DEMOCRATIC ATHENS - INSTITUTION AND POLIS IN MINIATURE In respect of the development of the society and reputation of Athens, but also according to its organization, it may be said that the Athenian family stands by the side of the institutions through which demos began to speak. But as distinct from them, the Athenian family also has an additional role in society as one of the economic factors. The whole family, as well as all its members, are primarily a part of the collective and they should act in its interest. Thus good relationships within the family, honour and morality of their members, that is, acting in accordance with social expectations, but also the material goods produced in the household for the needs of its members or as a surplus for trade, were threads which made the Athenian polis (until Macedonian conquests) invincible. The family contributes to the development of society as a community in which each individual has his or her place determined by custom. Women, although deprived of their rights (also) in public life, manage the household and slaves and bring up children, and thus they are, although (also) politically excluded, a significant factor of the Athenian democratic splendour as members of the family. Of course, this splendour partly rests on the labour of slaves whose position can be nevertheless considered humane in comparison with, for instance, the Spartan one, and by which the Athenian society will get the social attribute. The paterfamilias, the so-called kyrios, seems to be a natural representative of the family and its members in the world which respects traditional values. As such he represents his wife, children and slaves, but everybody can also accuse
106

*

PusiÊ navodi da se porodica i mijenja kao pravna institucija modela ovlaπÊivanja - iiskljuËivanja. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 264. Zrinka Erent-Sunko, Ph. D., Higher Assistant, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala Tita 14, Zagreb

626

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

him of bad relationships in the family. In spite of power over the members of the family, their treatment is a part of moral character upon which the election to government bodies and participation in public life depends. Connection among members of the family are strong and the family acts outwardly as one person. It is oneness more than polis because it enables it a smaller number of members and the emotional component which is implied by the relations in the family. Therefore, probably, it has outlived the other Athenian institutions. Key words: institution, family, oikos, household, kyrios, custom

Zusammenfassung Zrinka Erent-Sunko** DIE FAMILIE IM DEMOKRATISCHEN ATHEN - INSTITUTION UND POLIS IM KLEINEN Betrachtet man ihre Bedeutung für die gesellschaftliche Entwicklung und das Ansehen Athens, aber auch ihre Organisation, kann die athenische Familie vom 6. bis 4. Jh. v. Chr. als den Institutionen, durch die der Demos sich zu Wort meldete, ebenbürtig bezeichnet werden. Im Gegensatz zu diesen spielt die athenische Familie aber zusätzlich eine Rolle als Wirtschaftsfaktor in der Gesellschaft. Die Gesamtfamilie wie auch ihre einzelnen Mitglieder sind vor allem Teil eines Kollektivs und sollen in dessen Interesse handeln. Gute familiäre Beziehungen, Ehre und Moral der Familienmitglieder, d.h. ihr mit den gesellschaftlichen Erwartungen im Einklang stehendes Handeln, aber auch die im Familienverbund für die eigenen Bedürfnisse oder auch als Überschuss für den Handel hergestellten materiellen Güter bilden ein Geflecht, das die athenische Polis bis zu den makedonischen Eroberungen unbesiegbar machte. Als Gemeinschaft, in der jeder Einzelne seinen gewohnheitsmäßig bestimmten Platz hat, leistet die Familie einen Beitrag zum gesellschaftlichen Fortschritt. Obwohl (auch) im öffentlichen Leben entrechtet, verwalten die Frauen Haushalt und Sklawen, erziehen die Kinder und stellen so trotz ihrer (auch) politischen Ausgeschlossenheit einen wesentlichen Faktor des Glanzes der athenischen
**

Dr. Zrinka Erent-Sunko, Ober-Assistentin an der Juristischen Fakultät in Zagreb, Trg marπala Tita 14, Zagreb

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

627

Demokratie dar. Natürlich beruht dieser Glanz zu einem gehörigen Teil auf der Arbeit der Sklawen, deren Lage im Vergleich zu der in Sparta wiederum als einigermaßen human bezeichnet werden kann und somit der athenischen Gesellschaft das Attribut einer sozialen Gesellschaft verleiht. Der Familienvater, der kyrios, tritt als natürlicher Vertreter der Familie und ihrer Angehörigen gegenüber einer Welt in Erscheinung, die traditionelle Werte hoch achtet. Als solcher vertritt er die Frau, Kinder und Sklawen, kann aber auch von jedermann wegen schlechter Beziehungen in der Familie vor Gericht gebracht werden. Trotz der Gewalt, die er über die Familienmitglieder hat, bestimmt es sein moralisches Ansehen, wie er sie behandelt, und auch seine Wahl in die Organe des Staates und die Beteiligung am öffentlichen Leben hängen davon ab. Die Beziehungen zwischen den Familienmitgliedern sind eng, und die Familie tritt nach außen als eine Person auf. Sie bildet in höherem Maße eine Einheit als die Polis, was auf der geringeren Anzahl der Mitglieder und der emotionalen Komponente beruht, die bei familiären Beziehungen vorausgesetzt werden kann. Das dürfte auch der Grund sein, warum sie die übrigen athenischen Institutionen überlebt hat. Schlüsselwörter: Institution, Familie, oikos, Haushalt, kyrios, Gewohnheit

628

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom