UVOD

Biometrija je znanost o automatiziranim postupcima za jedinstveno prepoznavanje ljudi na temelju jednog ili više urođenih tjelesnih obilježja, ili obilježja čovjekovog ponašanja.

Biometrija je danas u IT svijetu našla veliku primjenu zbog potrebe za sigurnošću. Iako se korisničko ime i lozinka još koriste za osobne potrebe na mjestima gdje je potrebna veća sigurnost koristi se neka od urođenih tjelesnih obilježja čovjeka, poput otiska prsta, geometrija šake i lica i izgled mrežnjače oka. Primjena ovih obiljažja čovjeka su popolarna zbog činjenice da ne postoje dva čovjeka s istim otiskom prsta, izgledom rožnice oko ili iste geometije lica.

Danas se prepoznavanje osoba obavlja na dva načina:
• Prepoznavanje pomoću identifikacijskih dokumenata
• Prepoznavanje temeljeno na sigurnosnom ključu

Prepoznavanje pomoću identifikacijskih dokumenata:
Identifikacijski dokument predstavlja identitet osobe koja ga nosi. Ako je identifikacijski dokument u obliku male standardizirane kartice, tada se on naziva identifikacijska kartica. U mnogim slučajevima različiti dokumenti kao putovnica, vozačka dozvola, kartica zdravstvenog osiguranja mogu poslužiti kao identifikacijski dokumenti.
Nedostatak ove metode je postojanje mogućnosti lažnog predstavljanja neke druge osobe ukoliko se domogne tuđeg identifikacijskog dokumenta. To može imati štetne posljedice za vlasnika identifikacijskog dokumenta.

Prepoznavanje temeljeno na sigurnosnom ključu:
Sigurnosni ključ je niz znakova poznatih samo osobi koju predstavlja (PIN, ime, datum rođenja, ...). Ova metoda se često koristi za identifikaciju pri novčanim transakcijama koje se obavljaju pomoću računalnih sustava. Uneseni niz znakova se obično kriptira kako bi se dodatno zaštitio identitet osobe koja ga koristi. Nedostatak ovog načina je u tome što čak i korištenjem najboljeg enkripcijskog algoritma zaštita je i dalje bazirana na ključu, te ako je ključ prekratak moguće ga je pogoditi (probiti), a ako je predugačak teže ga je zapamtiti.
Prethodno navedene standardne metode nisu u mogućnosti razlikovati između prave osobe i osobe koja se pretvara da je prava.

Procjena godišnjih gubitaka zbog krađe identiteta (USA):
• 1 000 000 000 $ u transakcijama sa kreditnih kartica
• 1 000 000 000 $ iz korištenja mobitela
• 3 000 000 000 $ iz bankomata
Nedostaci standardnih metoda prepoznavanja mogu se smanjiti ako naše tijelo preuzme ulogu ključa. To je ostvareno korištenjem biometrijskih metoda prepoznavanja.

Glavne prednosti biometrijskih metoda prepoznavanja su:
• biometrijski parametri nas definiraju u svakom trenutku
• biometrijske parametre je teško kopirati i krivotvoriti
• zahtijevaju da osoba koja se prepoznaje bude prisutna na mjestu identifikacije
Biometrijske karakteristike:
• Fiziološke karakteristike: otisak prsta, geometrija dlana, šarenica, mrežnica, termogram lica i tijela, uho, miris, DNK
• Ponašajne karakteristike: potpis, glas, dinamika tipkanja, hod

U samim počecima izvedbe i upotrebe biometrijskih sustava, prednost je davana fiziološkim karakteristikama u odnosu na ponašajne karakteristike. Prevladavalo je mišljenje da fiziološke značajke, u odnosu na ponašajne, posjeduju ″uočljivost″. Prema tome mišljenju, prevladavalo je i uvjerenje kako su fiziološke karakteristike pouzdanije od ponašajnih, jer one imaju tendenciju manjih razlika unutar grupa, nego li to imaju ponašajne karakteristike.

Ocjena efikasnosti biometrijskih sigurnosnih sustava temelji se na dva koeficijenta:

FAR (engl. False Acceptance Rate) – omjer prihvaćenih lažnih uzoraka i ukupnog broja obranenih uzoraka

FRR (engl. False Rejection Rate) – omjer odbačenih ispravnih uzoraka i ukupnog broja obranenih uzoraka

Cilj kvalitetnog sustava prepoznavanja je postići što nižu vrijednost za FAR i FRR.

-------------------------------------------------
2. POVIJEST

Dok u zemljama zapadne kulture biometrija nije bila u primjeni sve do kasnog 19-tog stoljeća, u Kini je bila u upotrebi još od 14-tog stoljeća. Istraživač i pisac po imenu Joao de
Barros napisao je da kineski trgovci uz pomoć tinte rade otiske dječjih dlanova i stopala na papiru. Te otiske su radili da bi mogli međusobno razlikovati malu djecu.
Na zapadu pak, dugo vremena identifikacija se temeljila uglavnom na „fotografskom pamćenju“ sve dok 1883. godine francuski policijski službenik i antropolog Alphonse
Bertillon nije razvio antropometrijski sustav (kasnije poznat kao Bertillonage). To je bio prvi precizni, znanstveni sustav koji je našao široku primjenu u identifikaciji kriminalaca.

Antropometrijski sustav je zaslužan što je biometrija postala grana znanosti. Sustav se bazirao na preciznom mjerenju širina i dužina glave i tijela, te zabilježavanju osobnih oznaka kao što su tetovaže ili ožiljci. Bertillon-ov sustav je bio odlično prihvaćen na zapadu sve dok njegove mane nisu postale očigledne. Uglavnom su to bili problemi sa različitim postupcima mjerenja i promjenjivim mjerama. Nakon toga, policije zapadnog svijeta okrenule su se postupcima koji koriste otiske prstiju, pri čemu su se postupci otisaka prstiju u Kini koristili već stotinama godina.
Zadnjih godina, biometrija je daleko odmakla od vremena jednostavnog uzimanja otisaka prstiju. Danas se vrše mnoga različita tjelesna mjerenja i mjerenja ponašanja.
Općenito upotreba biometrije danas je u znatnome rastu i to od jednostavne identifikacije pa sve do verifikacije koja se koristi u važnim sigurnosnim sustavima.

-------------------------------------------------
3. Fiziološke biometrijske karakteristike

3.1 Otisak prsta

Površina ljudske kože na dlanovima, prstima i stopalima je prekrivena sitnim brazdama koje se nazivaju papilarnim linijama. Uloga papilarnih linija je u olakšavanju hvatanja i kretanja, a činjenica da postoji velik broj mogućih uzoraka i grananja papilarnih linija znači da je praktički nemoguće da dvije osobe imaju potpuno jednaku teksturu kože.
Identifikacija na temelju prepoznavanja otisaka prstiju vrši se usporedbom nepoznatog otiska prsta s nizom poznatih otisaka tj. prototipovima. Prepoznavanje otisaka prstiju temelji se na prepoznavanju karakterističnih značajki dobivenih iz slike otiska prsta, a glavni razlog za takav pristup, umjesto prepoznavanja cijele slike, je ušteda na mediju za pohranu poznatih otisaka. Drugi značajan razlog je taj što često na raspolaganju nije potpuna slika otiska prsta, već samo dio slike, tj. "trag“

Značajke dobivene iz slike otiska prsta mogu se podijeliti u dvije skupine:

* globalne značajke (grubi uzorci vidljivi na prvi pogled) * lokalne značajke

Globalne značajke nisu dovoljne za identifikaciju, ali su dovoljne za grupiranje otisaka prstiju. Identifikacija se provodi na temelju poklapanja lokalnih značajki s prototipom

Globalne značajke su: * osnovni uzorci papilarnih linija, * petlja * luk * spirala Petlja
Petlja
| Luk
Luk
| Spirala
Spirala
|

* Središnja točka - smještena je približno u sredini otiska, a služi kao referentna točka pri obradi otiska. * Karakteristične linije - su dvije papilarne linije u unutrašnjosti otiska koje počinju usporedno, divergiraju te okružuju ili nastoje okružiti tzv. područje uzoraka. * Delta je točka prvog grananja unutar područja uzoraka, odnosno bilo koja točka smještena direktno ispred centra divergencije karakterističnih papilarnih linija. * Papilarni broj - broj papilarnih linija u području uzoraka. Određuje se brojanjem papilarnih linija koje sjeku zamišljenu dužinu povučenu između delte i središnje točke. Središnja točka | Karakteristične linije | Delta | Papilarni broj |

Lokalne značajke: Lokalne značajke čine minucijske točke. Minucijske točke ili minucije su prekidi tokova papilarnih linija (nepredviđen prekid, grananja i.sl.) i upravo su one nositelji jednoznačnih informacija na temelju kojih se vrši identifikacija. Postoji pet različitih značajki minucijskih točaka. To su: 1. vrsta minucije: a) papilarni svršetak - nagli prekid papilarne linije b) papilarno grananje (bifurkacija) - točka grananja linije u više novih c) papilarno širenje (divergencija) razdvajanje paralelnih linija d) papilarna točka/otok - izuzetno kratka linija e) papilarni ogib - linija koja se dijeli u dvije, te zatim ponovno spaja tvoreći zatvoreno područje bez uzorka a) kratka papilarna linija - kratka linija, ali dulja od otoka

2. orijentacija minucije - smjer u kojem "gleda" minucijska točka 3. plošna frekvencija minucija - označava koliko su udaljene papilarne linije u okolišu minucije 4. zakrivljenost minucija - označava brzinu promjene minucijskog smjera 5. minucijske koordinate - označavaju relativnu ili apsolutnu udaljenost minucije od središnje točke ili delte. Sustavi i algoritmi raspoznavanja: Svaki sustav identifikacije temelji se na uspoređivanju provjeravanih značajki s prije pohranjenim prototipom. Prototip može biti pohranjen na dva načina: * svi prototipovi su pohranjeni na jednom mjestu - centralna baza podataka, hard disk računala... * svaki ovlašteni pristupnik sa sobom nosi prototip magnetska ili chip-kartica Koji će se pristup koristiti ovisi u prvom redu o namjeni sustava za raspoznavanje uzoraka i uvjetima korištenja. U sigurnosnom smislu, povoljnije je korištenje centralne baze podataka, no takav pristup zahtijeva značajnija financijska ulaganja, tako da se koristi samo gdje je to nužno (npr. kriminalistika). Algoritam raspoznavanja temelji se na činjenici da uzorak (potpuni otisak prsta ili trag) i prototip čine u matematičkom smislu grupu, odnosno traži se da su udaljenosti između njihovih značajki dovoljno malene i da su posljedica isključivo smetnji i šuma. Kod automatskog raspoznavanja koriste se dva pristupa: * diskriminantni pristup: Osnova je položaj središnje točke ili delte, i broj papilarnih linija među njima. Ovakav je pristup vrlo osjetljiv na kvalitetu uzorka, a često je vrlo teško odrediti položaj središnje točke. Osim toga, delta se često nalazi na samom rubu otiska (traga) ili uopće nije dostupna. Zbog navedenih razloga ovaj se pristup rijetko koristi. * strukturni (sintaktički) pristup: Na osnovi toka papilarnih linija definiraju se karakteristični oblici i njihove varijante koje se dalje razvrstavaju po hijerarhijskom principu u manje podgrupe.

Blok shema sustava za automatsko raspoznavanje otiska prsta Komercijalne sustave raspoznavanja otiska prsta možemo podijeliti u 3 skupine: * Forenzički sustavi – sustavi s velekim brojem uzoraka pohranjenih u bazu podataka (AFIS). Kod ovih sustava rad u realnom vremenu nije bitan, a niti moguć zbog velikog broja uzoraka. * Sustavi civilne idetifikacije – ovi sustavi moraju raditi u relnom vremenu i biti pouzdani. To su najćešće sustavi za provjeru idetiteta kod korištenja raznih dokumenata. * Sustavi za provjeru ovlaštenog pristupa ograničene populacije – koriste se kod kontrole pristupa prostorijama, postorjenjima, uređajima itd. Kod ovih sustava je jako bitno da rade u relnom vremenu i da imaju visoku pouzdanost. Neki od poznatijih sustava za raspoznavanje otiska prstiju su: * Identicator DFR 100
DFR 100 | DFR 200
DFR 200 | DFR 90
DFR 90 | DFR 98s
DFR 98s |

* Compaq | |

I drugi poput sony- a, Digital persona (U.are.U), Saflink (saf/nt 2.0)

3.2 Geometrija dlana

S anatomskog gledišta, dlan mogu karakterizirati njegova duljina, širina, debljina, geometrijska kompozicija, oblik dlana te oblik i geometrija prstiju. Smatra se da ova biometrijska karakteristika postiţe sigurnost srednje razine. Moguće je napraviti umjetnu ruku koja bi imala iste geometrijske karakteristike kao prava ruka koju se kopira. Ovaj nedostatak bi posebno bio izražen kod sustava koji koriste nekontaktne metode za uzimanje slike dlana (npr. slikanje dlana digitalnim fotoaparatom). No uz ovaj nedostatak postoje prednosti koje ju čine pogodnom za korištenje: * Cijena nije velika jer je potrebna samo platforma i kamera kojom se snima ne mora biti visoke rezolucije * Koristi algoritme koji ne uzimaju puno procesorskog vremena i to dovodi do brzih rezultata * Mala veličina predloška (352 do 1029 byte-ova) što smanjuje potrebu za velikim diskovnim prostorom * Jednostavno i zanimljivo za korisnike – vodi do velike prihvatljivostiKoristeći geometriju dlana ne stvara se podsvjesna povezanost s policijom, sudom i policijskim dosjeim Upravo manji troškovi, jači procesori i ostala današnja elektronika omogućili su proizvodnju uređaja koji pružaju očitanje geometrije dlana, te su ih napravili komercijalno dostupnima. Pri tome, vremenske neprilike ili oštećena kože nemaju nikakvog utjecaja na njihovu točnost prilikom verifikacije osoba. No veliki utjecaj ima nakit na ruci, nedostatak dijela prstiju ili pak izostanak prstiju s ruke. Analizirajući geometriju dlana, analiziramo njegove različite mjere. Današnji sustavi gledaju između 16 i 30 mjera dlana. Bulatov, Jambawalikar, Kumar i Sethia, definirali su 2004. godine trideset mjera koje se promatraju prilikom analize geometrije dlana. 1. Duljina palca 2. Duljina kažiprsta 3. Duljina srednjeg prsta 4. Duljina prstenjaka 5. Duljina malog prsta 6. Širina palca 7. Širina kažiprsta 8. Širina srednjeg prsta 9. Širina prstenjaka 10. Širina malog prsta 11. Polumjer gornjeg dijela palca 12. Polumjer donjeg dijela kažiprsta 13. Polumjer gornjeg dijela kažiprsta 14. Polumjer donjeg dijela srednjeg prsta 15. Polumjer gornjeg dijela srednjeg prsta 16. Polumjer donjeg dijela prstenjaka 17. Polumjer gornjeg dijela prstenjaka 18. Polumjer donjeg dijela malog prsta 19. Polumjer gornjeg dijela malog prsta 20. Opseg palca 21. Opseg kažiprsta 22. Opseg srednjeg prsta 23. Opseg prstenjaka 24. Opseg malog prsta 25. Površina palca 26. Površina kažiprsta 27. Površina srednjeg prsta 28. Površina prstenjaka 29. Površina malog prsta 30. Polumjer najveće upisane kružnice (površina dlana bez prstiju) Geometrija dlana je našla primjenu u kontroli fizičkog pristupa u komercijalnim i rezidencijajlnim aplikacijama, u vremenskim i posluživajučić sustavima i u generalnim aplikacijama a osobnu autetifikaciju.

3.3 Šarenica Autentifikacija pomoću šarenice je jedna od najsigurnijih zbog činjenice da se izgled šarenice poprima još u ranom djetinstvu te uglavnom ostaje nepromijenjen do naša smrti, jedina iznimka je da dože do oboljenja ili ozljede. Ova metoda je sigurno i zbog činjenice da se nemože prevariti naprimjer nošenjem leća, staklenog oka ili pak oka odstranjenog od čovjeka. Ova metoda je vrlo jednostavna i učinkovita te postoji mogućnost da će postati vodeća biometrijska tehnika autorizacije. Algoritam za prepoznavanje šarenice najprije mora idetificirati koncentričnu kružnu vanjsku granicu šarenice te znjenicu na slici oka. Skup piksela koji pokrivaju šarenicu se tada pretvaraju u bitove te se čuvaju za uspoređivanje između dvije šarenice, odnosno kasnije kad je potrabna idetifikacija/varefikacija čovjeka uređaj za skeniranje šarenice skenira šarenicu osobe te je uspoređuje sa slikama šarenica koje se nalaze u bazi. Ova metoda također nije 100% pouzdana. Grupa njemačkih istraživača je uspijela prevariti jedan od komercijalnih verzija uređaja za prepoznavanje tako što su ispisalali sliku šarenice u vrlo visokoj rezoluciji (2400x1200 dpi), te u sredini probušili rupu kako bi uređaj za dobivanje slike vidio živu zjenicu. U stvarnim uvjetima ovo bi bilo jako teško izvesti zbog potrebe za skupom opremom, a i nije moguće dobiti sliku šarenice u tako velikoj kvaliteti bez znanja te osobe.

3.4 Mrežnica Skeniranje mrežnice oka je biometrijska tehnika koja koristi jedistven uzorak na ljudskoj mrežnici kako bi ih idetificiala. Ovu tehniku netra miješati s prepoznavanje šarenice oka. Mrežnica je tanki sloj tkiva sastavljen od živčanih stanica koja se nalazi na sražnjem dijelu oka. Zbog složene strukture kapilara koje opskrbljuju mrežnicu s krvlju svaka mrežnica je jedinstvena. Mreže krvnih žila u mrežnici su toliko složene da čak ni jednojačani blizanci ne dijele isti ili čak sličan uzorak mrežnice. Mrežnica uglavnom ostaje nepromijenjena od rođenja do smrti, ali postoje mogućnosti da će se promijeniti ako osoba oboli od dijabetisa, glaukoma, degenerativne mrežnice.Zbog te činjenice skeniranje mrežnice je jedan od najpreciznijih i pouzdanih biometrijskih tehnika. Stručnjaci i zagovornici skeniranja mrežnica zaključili su da je tako točna da je pogrešna stopa jedan naprama milijun. Skeniranje mrežnice se koristi kako bi se mapirali jedinstveni obrasci krvnih žila čovjekove mrežnice. Krvne žile unutar mrežnice lakše apsorbijaraju svjetlo od okolnog tkiva i lako se idetificira s odogovarajućom rasvjetom. Skeniranje mrežnice se vrši skeniranje pomoću zrake niske energije infracrvenog svijetla kada oni gledaju kroz skenerov okular. Zraka svijetlosti traži i zapisuje uzorak mrežnice. Skeniranje mrežnice se obično koristi za autentifikaciju i idetifikaciju osobe. U početku se skeniranje mrežnice koristilo najviše u vojne svrhe (FBI, CIA, NASA itd.) u u posnjednjih nekoliko godina došlo je do komerzalizacije skenera te se skeniranje mrežnice počelo koristit u zatvorima, bankomatima itd. Prednosti: * Niska pojava neistinosti skeniranja * Jako mala stopa pogreške * Vrlo pouzdana * Brzi rezultati | Nedostaci: * Točnost mjerenja može biti smanjena zbog bolesti * Postupak skeniranja je invazivan * Nije vrlo pristupačna * Osoba mora biti u blizini skenera * Visoka cijena |

3.5 Prepoznavanje lica Sustav prepoznavanja lica je računalni program koji automatski utvrđuje/provjerava osobu pomoću digitalne slike ili videa. Jedan od načina na koji je to moguće izvesti je da uspoređujemo osobine lica sa slike sa osobina lica u bazi podataka. Prepoznavanja lice moguće je napravit na sljedeće načine: * Tradicionalno - neki od algoritama za prepoznavanje lica izlučuje neke osobine lica sa slike, naprimjer može se gledati smještaj, veličinu, oblik i drugih osobina nosa, očiju, obraza i čeljusti. Ove osobine se koriste kako bi se iste takve osobine pronašle u bazi podataka. * 3-D – ovo je novo nastajala tehnologija. Ova tehnika koristi 3-D senzore kako bi zabilježila informacije o obliku lica. Ovom metodom se idetificiraju jedinstvene osobine lica poput: kože lice, oblik očnih duplji, nosa, brade. Pre Prednost ove tehnike je to što na nju ne utječu promjene svjetlosti, te se može idetificirati lice sa velikog broja kuteva gledanja uključujući u profilni pogled. * Analiza tekture kože – također novo nastali trend koji koristi vizualne detalje na koži zabilježena na uslikanoj ili skeniranoj slici. Ova tehnika pretavara jedinstvene linije, oblike, točkice koje se mogu naći na čovjekovom licu u matematički znak. Koristeći široki sortiman kamera, sustav vidljivog svjetla uzima one značajke iz spremljene slike koje se ne mijenjaju s vremenom, izbjegavajući dodatne značajke kao što je izraz lica ili frizura. Neki od izazova raspoznavanja lica u vidljivom svjetlu uključuju reduciranje utjecaja promjenjivog osvjetljenja i detektiranjemaske ili fotografije. Neki sustavi za raspoznavanje lica zahtijevaju mirno poziranog korisnika kako bi mogli dohvatiti sliku, iako mnogi sustavi koriste proces u realnom vremenu za detektiranje glave osobe i lociraju lice automatski. Raspoznavanje osoba preko lica spada u nenametljive tehnike zbog čega ljudi obično nemaju problema sa prihvaćanjem lica, kao biometrijske karakteristike. Danas se vrše intenzivna istraživanja s primjenom u rasponu od statičke, kontrolirane verifikacije slike lica, pa sve do pokretne slike i nekontrolirane verifikacije lica u metežnoj pozadini.

3.6 DNK DNK je jednodimenzionalna jedinstvena oznaka za nečiju individualnost, a najviše se koristi u kontekstu forenzičnih aplikacija pri identifikaciji. Većina ljudskih DNK identična je za cijelu ljudsku populaciju i samo relativno malen broj posebnih lokacija na DNK predočava individualne varijacije. Te se varijacije pokazuju ili u broju ponavljanja blokade osnovnog toka ili u manjim nefunkcionalnim smetnjama osnovnog toka. Procesi uključeni u identifikaciju na bazi DNK određuju potječu li dva uzorka DNK od istog, odnosno različitih pojedinca. S obzirom da se iz DNK mogu dobiti i "privatni" podaci (poput raznih vrsta bolesti i sl.), ovakva identifikacijska tehnika još uvijek ne uživa veliku popularnost kod krajnjih korisnika. Ova metoda spada u grupu nametljivih tehnika.

-------------------------------------------------
4. PONAŠAJNE BIOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE

4.1. POTPIS

Svaka osoba ima jedinstven rukopis, a potpis je neka vrsta "otiska prsta" koji se može iskoristiti u identifikaciji osobe. Razvija se i mijenja tijekom vremena, te je pod stalnim utjecajem fizičkih i emocionalnih stanja potpisivača. Potpisi nekih osoba često variraju, i to u tolikoj mjeri da su uzastopni otisci njihovih potpisa značajno različiti. Identifikacijska točnost sustava temeljenih na metodi potpisa je prihvatljiva iako postoji mogućnost krivotvorenja potpisa. Postoje dva pristupa identifikacije potpisa:

• Statički – promatra se geometrija potpisa
• Dinamički – promatra se geometrija potpisa, te brzina i putanja 4.2. GLAS

Karakteristike ljudskog glasa potpuno su određene vokalnim traktom, ustima, nosnom šupljinom i ostalim mehanizmima za stvaranje glasa u ljudskom tijelu. Od ove karakteristike se ne očekuje da bude dostatno jedinstvena, te da omogući identifikaciju pojedinca iz velike baze podataka identiteta.

Postoje tri pristupa identifikacije govornika:

• Provjera govornika ovisno o tekstu – dokazuje identitet subjekta provjerom na unaprijed određenoj frazi.
• Provjera govornika neovisno o tekstu – teži pristup jer se govornikov identitet provjerava neovisno o frazi.
• Provjera govornika neovisno o jeziku na kojem govori
Ova metoda spada u grupu nenametljivih tehnika. Podložna je promjenama govornika (bolest, mutacije i sl.), te ju je također relativno lako i imitirati. Koristi se za identifikaciju preko telefina.

4.3. DINAMIKA TIPKANJA

Dinamika tipkanja razvila se za vrijeme drugog svjetskog rata kod radiotelegrafista, jer je uočeno da se po brzini tipkanja mogu razlikovati pošiljatelji poruka. Danas se govori o dinamici tipkanja, ali u kontekstu tipkanja po tipkovnici. Značajke dinamike tipkanja temelje se na vremenskom razmaku između pritiskanja tipki. Ova metoda spada u grupu nenametljivih tehnika.

4.4. HOD

Hod predstavlja složenu prostorno-vremensku biometriju ponašanja. Nije jedinstven za svakog pojedinca, ali je dovoljno karakterističan da omogući provjeru identiteta. Hod je biometrijska karakteristika ponašanja i ne mora ostati nepromjenjiv, pogotovo tijekom duljeg vremenskog perioda.
Značajke hoda izvode se iz analize video materijala (potrebno je snimiti osobu koja hoda).
Provjeravanje temeljeno na hodu tipično upotrebljava slijed slika hodajuće osobe, a sama se provjera zasniva na karakterizaciji nekoliko različitih pokreta svakog artikuliranog zgloba Ova metoda spada u grupu nenametljivih tehnika.

------------------------------------------------- 6. LITERATURA

Internet