U ovom seminarskom radu obradit će se utjecaj globalizacije na okoliš, a to su pojmovi koji se svakodnevno isprepliću u našim mislima i poslu. Tema koja će se posebno razraditi je utjecaj globalizacije na klimatske promjene. Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila ove probleme. Tijekom posljednjih četrdesetak godina ekološka kriza je dobila status prvorazredne teme u međunarodnoj ekonomiji i politici. Odabrani globalni aspekti te krize vec su uveliko predmetom ne samo međunarodnih apela, nego i međunarodnog zakonodavstva. Mnogobrojni zahtjevi za ekološkim restrukturiranjem globaliziranog društva postaju sve glasniji. Svakim danom sve više smo suočeni s posljedicama svojeg dugogodišnjeg nastojanja da okoliš podredimo i prilagodimo svojim potrebama. Od svih ekoloških tema najviše prostora u medijima i političkim tribinama zauzimaju upravo klimatske promjene. Tako možemo čuti da je u zadnjih stotinu godina prosječna temperatura Zemljine površine porasla za 0.6-0.9 °C, a brzina porasta temperature se gotovo udvostručila u posljednjih 50 godina. U 20. stoljeću, zbog otapanja leda, razina mora povisila se za 17 cm, a površina ledenjaka (glečera) diljem svijeta se smanjuje, baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2.7 % godišnje od 1978. godine). Rupa u ozonskom omotaču u travnju 2011. godine dostigla je rekordnu veličinu. Na promjene klimatskog sustava na Zemlji utječu brojne interakcije između Sunca, oceana, kopna, atmosfere i živih organizama. Koliko je to složen sustav najbolje možemo vidjeti prateći vremensku prognozu. Meteorolozi će vam objasniti da u matematičkim modelima za prognozu vremena i minimalno odstupanje naizgled beznačajnih parametara može dati neočekivan rezultat. Takvo ponašanje poznato je u teoriji kaosa kao efekt leptira (butterfly effect): mahanje leptira krilima na jednom kraju svijeta može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kraju. Znanstvenici su toliko sigurni u svoje mišljenje da ne čudi što su se podijelili u dvije nepomirljive struje: jedni smatraju da je glavni krivac za globalno zatopljenje ili zahlađenje čovjek a drugi tvrde da nije čovjek kriv, nego priroda.

3

2. Utjecaj globalizacije na okoliš

Prema definiciji globalizacija je normirani proces prijenosa iskustva svakodnevnog života, te distribucija roba i ideja kroz cijeli svijet. Globalizmu pogoduju Internet komunikacije u poslovnim transakcijama, čime se uništavaju lokalne tradicije i regionalne distinkcije, stvarajući pritom homogeniziranu svjetsku kulturu. Ekološki aspekt globalizacije je dio koji je

najzanemareniji. Područja oko industrije postaju predgrađe i otpada puštenog iz industrije koji utječe na floru i faunu domene. Globalizacija ima nekoliko dimenzija, područja u kojima se odvijaju i na koje utječu globalizacijski procesi. Bitno je naglasiti da te dimenzije nisu odvojene jedna od druge, nego je globalizacija sveukupnost njihove međupovezanosti i isprepletenosti. U ovom seminarskom radu problematizira se ekološka dimenzija globalizacije koja s jedne strane upućuje na povećane ekološke probleme, uzrokovane između ostalog i pojačanom modernizacijom i industrijalizacijom. Razmjeri ekološke globalizacije, točnije ekoloških problema, povećali su se usporedno s povećanjem opsega i intenziteta ostalih globalizacijskih dimenzija. S druge strane, ova dimenzija upućuje na globalno osvještenje, ili barem njenu nužnost, te globalnu odgovornost prema problemima kao što su globalno zagađenje, ozonske rupe, toksični otpad i izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta. To su problemi koje države niti pojedinci ne mogu rješavati sami, nego su oni globalno pitanje. Ova kriza još uvijek zapravo nema rješenja na globalnoj razini, jer masovni mediji predstavljaju jednu sliku globalne krize okoliša, znanstvenici drugu, a ekonomisti rijetko priznaju bilo što osim minornih problema koji se mogu riješiti samo primjerenim funkcioniranjem tržišta. Budući da većina svjetske populacije uopće nema nikakve predodžbe o globalnoj krizi okoliša, nameće se pitanje moguće povezanosti država s masovnim uništavanjem Zemljina okoliša i borbom čovječanstva za opstanak.

2.1. Zelena politika

Zelena politika je ideologija koju propagiraju stranke Zelenih u svijetu, a temelj im je ekologizam, ekologija i održiva ekonomija, a njihov cilj je stvaranje ekološki održivog društva. Njeni je zagovornici smatraju alternativom klasičnim ideologijama kao što su socijalizam, konzervatizam i liberalizam. Green Politics na prvi pogled ne izgleda kao tip pokreta sam po sebi, već prije kao specifična strategija, jer ulazi u područje izborne politike zagovarajući zaštitu okoliša. Zaštita okoliša je pokret koji se temelji na znanosti, a ima za cilj preuzimanje društvenog nadzora nad proizvodima ljudskog uma prije nego što znanost i tehnologija počnu živjeti svojim životom,
4

pri čemu će strojevi konačno nametnuti svoju volju nama i prirodi, što je drevno strahovanje ljudskoga roda (Castells, 2002:126, 130). Pokret za zaštitu okoliša stvorio je svijest o različitim pitanjima zaštite okoliša. Mnoge institucije rade na rješavanju problema zaštite okoliša, a među najpoznatijima je organizacija Greenpeace. Greenpeace je najveća svjetska organizacija za zaštitu okoliša i vjerojatno ona koja je svjetske probleme zaštite okoliša učinila popularnima zahvaljujući svojim nenasilnim izravnim akcijama orijentiranim na sredstva javnog priopćavanja (Castells, 2003:125).

3. Klimatske promjene

Glavni ekološki problem koji pritišće naš planet su uznapredovale klimatske promjene. One se očituju kroz stakleničke plinove koji izjedaju atmosferu. Globalizacija je “gorivo” globalnog zatopljenja i klimatskih promjena1. Krčenje šuma dovodi do erozije tla, otpadne vode iz industrije i domaćinstva zagađuju rijeke i mora, opasan otpad i uporaba kemikalija u poljoprivredi, elektromagnetska onečišćenja, zagađenje bukom, uništavanje biološke raznolikosti, ugrožavanje i uništavanje prirodnih staništa biljaka i životinja. Čovjek svojom djelatnošću izravno ugrožava prirodne procese, povezano s tim pojavljuju se nebrojeni učinci na zdravlje ljudi. Problem klimatskih promjena vezan je uz učinak staklenika, odnosno povećanu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi. Najpoznatijim stakleničkim plinom smatra se ugljični dioksid (CO2), a koji nastaje kao posljedica izgaranja fosilnih goriva. Prema mišljenju znanstvenika stoji kako povećana koncentracija tih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što rezultira promjenama temperature zraka, količine oborina i ostalih klimatoloških elemenata. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove. Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. Globalno zagrijavanje je smrtonosna prijetnja, prašuma i dalje gori, otrovne kemikalije prodrle su duboko u hranidbeni lanac, more siromaštva onemogućuje život, a vlade se igraju sa zdravljem ljudi (Castells, 2002:118). Nakon industrijske revolucije, prvenstveno zbog sve veće uporabe fosilnih goriva, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi stalno raste.

1

http://www.alternet.org/story/71873/globalization_is_fueling_global_warming 5

Slika 1. Prikaz globalne koncentracije CO2 u razdoblju od 1870. do 2000. godine

Nakon vala hladnoće koji je zahvatio razne dijelove svijeta, postala je popularna teza kako nam u skoroj budućnosti, protivno uvjerenju o globalnom zatopljenju, zapravo, slijedi ledeno doba. Tim znanstvenika sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu, dokazao je da na Zemlji posljednjih 2000 godina vlada trend zahlađenja kojeg su prekinula dva kraća razdoblja zagrijavanja u doba starog Rima i srednjeg vijeka. Kako bi dokazali svoje tvrdnje, znanstvenici su koristili godove ili prstenove fosiliziranog drveća iz Laponije iz 138. godine prije Krista, prema kojima su izračunali da se Zemlja ohladila 0,6 stupnjeva kroz 2000 godina. Razlog bi mogle biti promjene u orbiti koje su je odvele dalje od Sunca. Ekstremnom brzinom uništavaju se amazonske kišne šume kako bi se stvorili pašnjaci i polja za uzgoj soje, glavne stočne hrane i sirovine za proizvodnju biodizela, a šume, osim što su izvor sirovina za drvnu industriju i proizvodnju energije, imaju još neke korisne funkcije. Šume pročišćavaju zrak, zadržavaju vode, sprečavaju eroziju tla, smanjuju snagu vjetra i dom su mnogim životinjama i biljkama.

6

4. Zaključak

Čovjekov odnos prema okolišu, koji se gotovo dva stoljeća temeljio na antropocentrizmu, doveo je do niza globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških problema, koji su kulminirali ekološkom krizom. Brojne i dugoročne posljedice krize zahtijevaju odgovoran odnos suvremenog društva prema okolišu. Atmosfera je trom sustav koji sporo reagira na nas i velika je vjerojatnost da smo već prešli onu krajnju (katastrofalnu) granicu zagađenja s koje nas ovakvo djelovanje može vratiti. Ako koristite vlastito tijelo kao detektor onečišćenja zraka, signali vašeg detektora su: vrtoglavica, glavobolja, crvenilo i svrbež u očima, curenje iz nosa, kašljanje i otežano disanje, grlobolja, šištanje ili bol u prsima, prehlada i alergija te pogoršanje postojećih plućnih i srčanih bolesti. Stoga je cilj ovoga rada bio ukazati na značaj koji ekološka svijest, kao dio društvene svijesti, ima u uspostavljanju ravnoteže čovjeka i njegova okoliša. Potrebno je pripremit se na borbu, ne protiv globalnog zatopljenja ili zahlađenja već protiv globalnog zagađenja.